Alergijske reakcije na hranu, ako se posmatra cjelokupna populacija, najčešće su u djetinjstvu. Posebno su česte u periodu kad se sa dojenja prelazi na ostalu hranu.
Zašto su česte alergijske reakcije u prve dvije godine bebinog života?
Ima nekoliko razloga za pojavu alergijskih reakcija u ovom periodu života djeteta. Dva najvažnija uzroka su nezrelost probavnog trakta bebe i način prehrane.
Strukture koje grade probavni trakt dojenčeta, nakon porođaja polako "sazrijevaju" kao, uostalom, i kompletan bebin organizam. U toku tog procesa odvijaju se značajne promjene ne samo na samom sistemu, nego i na pridruženim žlijezdama čiji produkti direktno utječu na proces varenja hrane i njene resorpcije.
Krajnji cilj i rezultat tog "sazrijavanja" jeste ćelija sposobna da prerađenu hranu usisa u krvotok i to u obliku koji nije štetan po organizam.
Ukoliko se to ne dogodi, u krvotok će dospijevati sastojci hrane koji na kraju izazvati alergijsku reakciju - urtikariju ili koprivnjaču. No, ona je samo jedan od niza znakova nepodnošenja, odnosno intolerancije na hranu.
Drugi važan uzrok nastanka urtikarije na hranu je način ishrane, mada su oba ova faktora usko povezana i direktno utječu jedan na drugi.
Neću ništa novo reći, ali moram ponoviti: Najbolji način prehrane dojenčadi je majčino mlijeko. Ono je ne samo najbolja formula hranjenja za bebu zbog sastojaka koje sadrži, već ima i sastojke koji pomažu u procesu sazrijevanja ćelija probavnog sistema.
Naime, u majčinom mlijeku su pored proteina potrebnih za psihofizički razvoj bebe, prisutni i proteini koji oblažu probavni sistem sprečavajući tako prodiranje nepoželjnih sastojaka hrane u organizam.
To je jako pozitivnan efekat dojenja o kojem se malo govori i piše. Majčino mlijeko, pored toga, sadrži proteine koji štite ne samo probavni sistem dojenčeta od bakterija i virusa, već nakon prelaska u njegovu krv štite od virusnih i bakterijskih infekcija i tako pomažu da bebin obrambeni sistem lakše počne sam djelovati.
Zato majčino mlijeko treba forsirati ma kako u nekim slučajevima bila oskudna produkcija mliječnih žlijezda. Ako majka primijeti da je nakon podoja njena beba i dalje gladna, ili ako sporo dobiva na težini, za dodatnu ishranu mora konsultirati pedijatra i dodatnu prehranu nipošto ne uvoditi prema uputama laika.
Da li beba koja isključivo doji može dobiti alergiju na hranu?
Može, mada su one znatno rjeđe u odnosu na bebe koje ne doje.
Kako dospijevaju nepoželjne supstance, odnosno alergeni u organizam bebe koja doji?
Alergeni dospijevaju putem majčinog mlijeka. Riječ je najčešće o hrani, odnosno sastojcima hrane koje ni sama majka-dojilja nekada nije podnosila ili ih čak ne podnosi i u periodu dojenja.
Takva hrana može kod majke da izaziva subjektivni osjećaj svrbeža sa ili bez pojave koprivnjače, može da izaziva proljev, povraćanje i/ili nadimanje. Dojilja treba izbjegavati takvu hranu tokom cijelog perioda dojenja.
Može se desiti i da dojilja sasvim dobro podnosi neke namirnice, a da njena beba, pošto ih je dojilja konzumirala, reaguje koprivnjačom. I u takvim slučajevima dojilja treba izbjegavati tu hranu.
Svakako da nije jednostavno doći odmah do zaključka, naročito kod dojilje bez znakova preosjetljivosti nas hranu, da je koprivnjača kod bebe uzrokovana hranom koju je jela majka.
Naime, koprivnjača beba obično ide i sa drugim siptomima koji i majku i ljekara vode u krivom smjeru. Koprivnjača na hranu praćena je povraćanjem, proljevom, često i povišenom temperaturom.
U takvim slučajevima ljekar često daje antibiotik ili neki drugi lijek, koprivnjača i dalje perzistira, pa se ondačesto uzeti lijek bez razloga optuži kao krivac za koprivnjaču.
Najčešće su to penicilinski preparati, lijekovi koji imaju, među svim ostalim lijekovima, najmanje štetnih, nepoželjnih djelovanja na organizam. Slijedi onda, od strane liječnika zabrana uzimanja penicilinskih preparata za čitav život. To je velika pogreška koju svakodnevno viđam i vidjela sam u toku svoje dugogodišnje prakse.
Kako da se ponaša dojilja čije dijete ima koprivnjaču na hranu?
Majka-dojilja treba voditi dnevnik svoje lične prehrane i pratiti promjene na koži bebe. Treba tačno bilježiti nakon koje su se hrane, koju je ona uzela, pojavile urtike na koži bebe. Nakon toga mora prestati uzimati tu i njoj sličnu hranu.
Tako će, ako je osjetljivost kod bebe nastala nakon što je dojilja pila mlijeko, ona prestati uzimati ne samo kravlje mlijeko, nego i sve druge proizvode koji ga sadrže, pri čemu se ne misli samo na mliječne proizvode u užem smislu te riječi kao što su sir, pavlaka, puter, već i na kolače, sladoled, razne pudinge i slično. Takav isti slučaj je i sa svakom drugom namirnicom, ali posebno skrećem pažnju na jaja, jagode, orahe, ribe, citrusne plodove i školjke.
Važno je dakle upamtiti da i majčino mlijeko može biti put unošenja alergena u organizam bebe, ali i da je, nakon konstatacije o kojoj vrsti hrane se radi i izbjegavanja te namirnice, liječenje dosta pojednostavljeno.
Ovo napominjem zbog dojilja koje žive u ubjeđenju da putem majčinog mlijeka ne mogu alergeni dospjeti u organizam bebe i izazvati alergijsku reakciju na hranu.
