Razvoj, nazovimo je, vještine laganja, ovisi o nizu drugih vještina i okolnosti, kao što su samostalnost i emotivna kontrola. Već u drugoj ili trećoj godini kod djece se javljaju prve naznake razvoja ove vještine, ali u onom najelementarnijem obliku. Međutim, sve do ulaska u četvrtu godinu dijete ne razumije značenje riječi "laž".

Kada dvogodišnjak laže, uopće mu ne pada napamet ni pomisao da mu nećete vjerovati, bez obzira na to koliko besmislena bila njegova laž. Može to biti izmišljena optužba na tetu koja ga čuva, skretanje krivice na nekog drugog zbog toalet papira koji je on ubacio u WC školjku...

Međutim, već sa tri ili četiri godine dijete će znati da nećete vjerovati u takve njegove priče. Obično će u toj dobi na pitanje: "Ko je ubacio toalet papir?" nevješto slegnuti ramenima i odgovoriti da ne zna. I to je laž, ali mnogo drugačija od one koju kaže sa dvije godine. Odgovor da ne zna prva je naznaka da počinje shvatati značenje riječi laž.

Većina eksperata koji se bave odgojem djece apsolutno je protiv kažnjavanja u slučaju kada dijete laže. Trebat će mnogo vremena dok dijete shvati značenje ove riječi, što svakako podrazumijeva i mnogo strpljenja.

Naravno, progledat ćete mu kroz prste kada je u pitanju tzv. bijela laž, kao što je recimo divljenje džemperu koji mu je isplela baka i slično.