Mokrenje u krevet, noćni strahovi i drugi poremećaji spavanja mogu jednako uznemiriti i dijete i roditelje. Srećom, ovi problemi obično se rješavaju vremenom.

Mokrenje u krevet jedan je od dječijih problema koji dobiva najviše pažnje. Ali, i vlažan krevet i noćni strahovi jednako su stresni za dijete i ostavljaju slične posljedice na njega.

Srećom, većina djece preraste mokrenje u krevet i druge probleme sa spavanjem prije polaska u školu. U međuvremenu, imajte razumijevanja za dijete i poduzmite određene korake kako bi se smanjile posljedice problema.

Mokrenje u krevet

Mokrenje u krevet većina djece jednostavno preraste. Statistike kažu da 16 posto petogodišnjaka mokri u krevet, dok samo pet posto 10-godišnjaka ima taj problem. Mokrenje u krevet obično se javlja kod djece čiji su roditelji ili starija braća i sestre imali isti problem i mnogo je češće kod dječaka nego kod djevojčica. Evo šta može pridonijeti mokrenju u krevet:

* Izuzetno mali mokraćni mjehur;

* Kašnjenje u sazrijevanju živaca koji kontroliraju mjehur;

* Poremećaj hormona koji smanjuje proizvodnju urina noću.

Najučinkovitije liječenje mokrenja u krevet je poseban alarm koji će probuditi dijete čim se pojavi vlaga. Također, mogu pomoći i lijekovi koje propisuje ljekar.

Stručnjaci kažu da je mokrenje u krevet povezano s apnejom, poremećajem koji se javlja kada se mišići opuste za vrijeme spavanja i sprečavaju protok zraka kroz nos i grlo. To rezultira opstrukcijom disanja i glasnim hrkanjem. Osobe s apneja za vrijeme sna nakratko imaju prekide disanja.

Glavni uzrok nastnka apneja za vrijeme spavanja kod odraslih je pretilost i ona može biti faktor i kod nastanka poremećaja kod djece. Ali, najčešći uzrok dječije apneje su uvećani krajnici i postojanje trećeg krajnika. Operacija krajnika uglavnom rješava problem u potpunosti.

Ipak, u nekim slučajevima neophodna je medikamentozna terapija koju će odrediti ljekari.

Hodanje u snu

Hodanje u snu obično se javlja tokom dubokog sna, ranije noću, a najčešće pogađa djecu nakon pete godine. Epizoda obično traje manje od 30 minuta, a javlja se nakon napornog dana ili ako je dijete uznemireno. Dijete ne morta samo hodati, ono se može presvući ili tek sjediti u krevetu, a da se toga ne sjeća.

Dijete koje hoda u snu smijete probuditi, ali je ipak najbolje vratiti ga u krevet. Većina djece koja hodaju u snu oslobode se ovog poremećaja do adolescencije.

Ipak, hodanje u snu može biti i opasno, jer dijete može pasti ili izaći iz kuće. Zato je potrebno osigurati stepenice, prozore i izlaze.

Noćni strahovi

Noćni strahovi kod djece nisu isto što i noćne more. Dijete koje ima strahove može noću plakati i vrištati, sjediti u krevetu i paničiti, pa čak i trčati po sobi.

Ako ga pokušate uzeti u naručje dijete će se boriti, a iako su mu oči otvorene ono sanja. Dijete proživljava noćne strahove u dubokoj fazi sna, najčešće sat ili dva nakon odlaska u krevet, a najpodložnija su im djeca u dobi od tri do pet godina.

Kada dijete proživljava strah, nježno ga uzmite u naručje, ne vičite i ne drmajte ga, jer će to samo pogoršati situaciju.

Najčešći uzrok strahova su traumatične situacije koje je dijete preživjelo ili umor od prethodnog dana. Ipak, većina djece oslobodi se ovog premećaja do polaska u školu.

Noćne more

Jedan od četvero djece ima zastrašujuće snove više od jednom sedmično. Loše snove djeca obično imaju u kasnoj fazi sna, obično četiri do šest sati nakon odlaska u krevet.

Dijete se budi uplašeno i obično dolazi u krevet roditeljima u potrazi za utjehom. Noćne more provociraju stresni događaji, ali i gledanje zastrašujućih scena na televiziji.

Tražite od djeteta sutradan da vam opiše ono što je sanjalo, pa mu objasnite da snovi nisu isto što i stvarnost. Neka djeca se umire ako spavaju s omiljenom plišanom igračkom koja ih štiti, a nekoj pomaže upaljeno svjetlo u sobi.

Budite strpljivi

Dijete ne može kontrolirati niti jedan od poremećaja tokom sna i vrlo je važno da imate razimijevanja. Nikada nemojte govoriti djetetu da vas uzenimirava noću ili da zbog njega ne možete spavati jer to može pogoršati situaciju. Vaša frustracija je normalna, ali pokušajte ostati mirni i pokušajte zajedno s djetetom savladati probleme.