U borbi sa surovim kriminalcima policajci koriste sva dozvoljena sredstva kako bi im stali ukraj, a građani osjećali sigurnima. Osim bogate opreme koja prati 21. stoljeće, sastavni dio svake ozbiljne policijske agencije su psi. Ne bilo kakvi, obučeni policijski psi.

Loptica nagrada

Ekipa “Avaza” proteklog vikenda bila je u bazi specijalaca i Jedinice za podršku Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo u naselju Nahorevo, gdje se nalaze i “heroji iz sjene” - obučeni policijski psi koji, kako smo se uvjerili iz prve ruke, rade “lavovski” posao.

Prostim riječima, stvorenja na četiri noge bi se mogla razvrstati u tri vrste. S prvom, a radi se o belgijskom ovčaru koji traži eksploziv i eksplozivne naprave, susreli smo se odmah s vrata. Naši domaćini “naređuju” potpisniku ovih redova da stavi rukavice. Isprva ne znam o čemu se radi, a adrenalin mi je skočio kada su mi donijeli teglu u kojoj se nalazi eksploziv. Stidljivo pitam, šta da radim...

- Vidite da nema psa, sakrijte eksploziv gdje hoćete pa ćemo vidjeti. Da ne bude da je namješteno. Još nije prošao kompletnu obuku, pa ćemo vidjeti - govori nam policajac.

Sakrivamo napravu, a ubrzo dolazi pas. Za nepunu minutu pas je sjeo pored bloka gdje smo ostavili napravu. Policajci nam pojašnjavaju da je tako dresiran, da samo sjedne. 

- Pošto je gornji blok, sjeo je, da je donji, legao bi, a da se naprava nalazi na visini, ustao bi, popeo se na zadnje šape. Poenta je da ne dira ništa, jer bi u stvarnim situacijama mogao aktivirati napravu - pojašnjavaju nam naši domaćini.

Ovakvi psi se u posljednje vrijeme često koriste nakon dojava o navodno postavljenim bombama u raznoraznim institucijama, od škola do sudova.

Nakon uspješnog zadatka vjerovatno mislite da je dobio dobar komad mesa kao nagradu za dobro obavljen posao. Ali, varate se, njemu je najveća nagrada - loptica. 

- Ovi psi nemaju plaću, regres... Loptica im je najveća nagrada i to nije slučajno, jer im tako stvaramo još veći nagon za plijenom - priča nam Elvir Velić, dreser pasa MUP-a KS, dodajući da su ovakvi psi “bebe” koje mogu najnormalnije biti s ljudima, pa čak i djecom.

Identična vrsta psa se koristi i za traženje droge. Jedina razlika je u tome što ovakvi psi, kad pronađu spornu materiju, laju, a nekada i šapama grebu po mjestu gdje je droga.

Policajci nam potom prezentiraju vježbe poslušnosti pasa. Preskakanje prepreka, okreti, sve funkcionira perfektno.

Spremni za napad

Treća vrsta pasa predstavlja sve suprotno od potražnih pasa. Agresivni su, ljuti, jedva čekaju akciju. Radi se o psima koji se koriste za sprečavanje narušavanja javnog reda i mira u većem obimu, kao što je divljanje huligana ili demonstranata. Koriste se isključivo njemački ovčari, ali ima i rotvajlera.

Vjerujte, ne biste voljeli ni da ih sretnete u putu.

Naši domaćini simuliraju nerede na tribinama - odjekuju topovski udari, “navijač” urla. Psi, zapeti kao puške, reže i laju... Policajac je uradio samo jedan potez - pušta psa s povoca. Za svega nekoliko sekundi pas je zgrabio “plijen” i opasnost je eliminirana.

- Prema svjetskim standardima, jedan pas mijenja 10 policajaca, bilo da se radi o neredima ili čuvanju nekog objekta - zaključuje Velić.

Dugotrajna obuka

Prema riječima Elvira Velića, za obuku jednog psa treba od četiri do šest mjeseci.

Treba reći da, i kada su spremni za službu, sa psima se i dalje radi svaki dan. Jedan dobro obučen pas košta i do 30.000 KM.