Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti s prostora Goraždanske parohije svakog se blagdana okupljaju u crkvi Svetog Đorđa u Donjoj Sopotnici, gdje je uoči Božića naložen tradicionalni badnjak i služena svečana božićna liturgija. Božić je blagdan radosti, pa će biti i kuhanog vina i uštipaka, kažu nam vjernici.
U goraždanskoj crkvi nekada je bila smještena i prva štamparija u BiH, pa ona, osim vjerskog, ima i mnogo širi značaj. Blagdani nas zbližavaju i okrepljuju, a Božić je blagdan radosti i veselja, kaže Mihajlo Andrić, paroh goraždanski.
- Ovi praznici pomažu svakom vjerujućem, pa i nevjerujućem čovjeku, da ispuni bogomdanu obavezu, zbog koje je i došao na ovaj svijet, da iz dana u dan bude bolji i napreduje u vrlinama. Kao što svaki praznik, bilo ko da ga proslavlja, tako i ovaj u nama budi dobre namjere, pomaže nam da ispunimo tu obavezu i podstiče želju da budemo danas bolji nego jučer, a sutra bolji nego danas – kaže Andrić.
U vrijeme praznika ljudi imaju više snage da zagrle sve druge ljude, dodaje Andrić, uputivši čestitke svim ljudima.
- Neka je srećan i Bogom blagosloven praznik Hristovog rođenja, mir Božiji, Hristos se rodi. U ovoj poruci sve je rečeno. Ko bude imao mira Božijeg, taj će imati i mira u sebi, sa svojim najbližima, u svom društvu, mir oko sebe, a ako čovjek ima mir u sebi, on je ostvario cilj ovog života. Da se ovim praznicima više družimo, da razmjenjujemo iskustva o događajima iz našeg života i da prepoznamo istinski da je jedan život i da ga trebamo proživjeti kako dolikuje čovjeku. Tada smo zaista ljudi. Nek je sretan praznik Hristovog rođenja onima koji ga slave, a i onima koji slave druge praznike, neka je srećno i Bogom blagoslovljeno i njima – kaže paroh goraždanski Mihajlo Andrić.
Pravoslavna crkva danas prolazi kroz različita iskušenja, posebno u susjednoj Crnoj Gori.
- Želim ono što bi svaki čovjek poželio u svome domu. Da nema svađa i razmirica, da nema dijeljenja, tako isto bih poželio svoj braći u Crnoj Gori, da ovaj praznik bude povod da brat zagrli brata. I da mu kaže: "Oprosti, brate", jer bez praštanja nama nema napretka ni zajedništva. Onaj ko ne zna da prašta, ne zna ni da voli. To bi bila moja, ali i iskrena želja Crkve pravoslavne. Da nema nikakvih nasilnih metoda, ni pokušaja da se nešto mijenja, već samo na osnovu dobre volje, razgovora i intelektualne moći koju nam je Bog svima dao – poručuje Andrić.
