Svjedok Fejzo Šefredin rekao je danas u Višem sudu u Podgorici u nastavku suđenja Slobodanu Pekoviću, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, da mu je baba po majci, ispričala da je upravo optuženi odveo Eminu Šabanović, potom je udarao, a zatim je ubio, kao i njenog oca, piše vijesti.me.

Očevidac ubistava

Naveo je da on nije očevidac ubistava.

Pred specijalnim vijećem sudije Nade Rabrenović, svjedok je detaljno ispričao šta mu je sve poznato u vezi događaja u selu Hum. Kazao je da su vojnici Republike Srpske ubili 52 civila osmog juna 1992.

Odbrana, branioci okrivljenog Pekovića, advokatica Mirjana Camović i advokat Ratko Pantović prigovorili su iskazu svjedoka, navodeći da nije očevidac ubistava, kao ni njegova baba Begija Šabanović, te da njegov iskaz nije od značaja za sudski proces.

Viši sud je odbio predlog advokata Ratka Pantovića da se ukine pritvor optuzenim Slobodanu Pekoviću.

Advokat Pantović je dodao da će nakon završetka sudskog procesa podnijeti protiv svjedoka krivičnu prijavu zbog lažnog iskaza.

Svjedok Fejzo Šefredin kazao je da je rođen u mjestu Hum.

-...To je na granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Živio sam tamo. Dobro su mi poznata dešavanja 8. juna 1992. godine. Poznajem Slobodana Ćurčića, sada Peković. Dobro, dobro ga poznajem. Poznajem ga lično kao i njegovog oca Tadiju, brata i sestru. Brat optuženog Slobodana je bio vjenčani kum mom bratu, koji je poginuo. Sa ocem Tadijom, Slobo je dolazio kod nas u u kuću. Oni su iz pivske planine u Crnoj Gori. Kako su zime kod njih hladne, stoku su dogonili kod nas od oktobra do maja mjeseca. Kada je počeo rat, tog dana nosio je dugu kosu. Bila je smeđa ili crna. Iako je prošlo 30 godina, znam ja njega dobro, i on mene. Od 6. aprila od dana kada je počela agresija na Foču, do 8. juna 1992, u selu Hum živjelo je etnički čisto bošnjačko stanovništvo. Dana 21./22.aAprila, došla je naredba od Rajka Pejovića iz SDS-a, da predamo svo oružje koje imamo i garantovali su nam bezbjednost. Došao je taj kobni dan. Bilo je to etničko čišćenje. Ujutro u pola šest napali su selo. Milomir Dostić je bio među njima. Pobili su čitave porodice. Oko 09:30 sati došli su do nas. Noću smo spavali u šumu, a po danu smo obrađivali njive. Jer smo se bavili poljoprivredom. Bio sam u šumi. Toga dana padala je kiša. Vidio sam da su tuda prošle vojničke čizme - naveo je Šefredin i nastavio:

Grupa vojnika

- Sustigao sam jednu grupu vojnika na 50 metara udaljen od njih i pratio ih da vidim. To je bila grupa vojnika. Dogovarali su se šta će i ko da uradi. Slobo je bio obučen u maskirnoj uniformi. Bio je naoružan sa puškom 'zastava' sa preklapajućim kundakom. Vojska je bila naoružana 'zoljama', kao i mitraljezima M-53 i M-84. Jedna grupa je pošla prema selu Bukovik, među njima i Slobo Peković. On im je služio kao vodič. A 13 komšija vojnika su bili u drugoj grupi koji su krenuli prema mojoj kući. Ukupno je bilo oko 250 vojnika. Kretali su se frontalno. Uveče oko 17:30 časova našao sam svoju nenu, odnosno baku Begiju Šabanović, majčinu majku, stara 82 godine. Ubijena je u oktobru 1992. Ovako mi je ispričala: 'Onaj Tadijin sin mlađi, Slobo je došao ovamo. Pitao je Eminu Šabanović da li ima oružja. Potom je tukao i maltretirao. Uzeo je jednu tojagu i udario je snažno po glavi i tojaga je pukla od tog udarca. Odveo je prema kući Muja Šabanovića, a zatim ih ubio. Potom ih zapalio u kući. Oba tijela su izgorjela. Leševi su bili ugljenisani, ali smo prepoznali Eminu jer je na desnoj ruci imala burmu. Ukopani su 13. juna'.

Svjedok potom navodi da je ekshumacija je izvršena 2000. godine i da je utvrđeno čiji je leš.

- Poslije su sahranjeni na dostojanstven način. Hatidžu Šabanović su tada zarobili a zatim je pustili. Hatidža je vidjela da je Slobo vodio Eminu. Meni su toga dana ubili oca, brata i strica. Ubijeni su samo zato što su bosanski muslimani, a danas Bošnjaci. Njegov otac Tadija je bio lugar. Božo, brat optuženog Slobodana, bio je vjenčani kum mom bratu, koji je ubijen. Toga dana su ubijene dvije porodice Rikalo, ukupno osam članova. Ovo je bila isplanirana akcija. U šest autobusa su ušli na livadu. Pjevali su i svirali harmoniku. Muharema su vodili i tjerali da pjeva pjesme: 'Ne volim te Alija zato što si balija'. Bećira Likovića su ubili na mostu. Vjerovatno je Drina odnijela njegov leš. Mi smo svi komšije. To je malo mjesto. Znali smo se - izjavio je svjedok.

Zatim je odgovarao na pitanja advokata Ratka Pantovića, branioca optuženog Slobodana Pekovića.

- Nisam vidio da je Slobo ubio dva člana porodice Šabanović. Mene je to ispričala moja baka Begija Šabanović. Nije mi rekla da je ona gledala ova ubistva - kazao je svjedok Fejzo Šefredin.

- Vi samo zaključujete. Ubistva niko nije vidio, ni vi, a ni baba. Na osnovu čega zaključujete - pitao je advokat Pantović.

- Zato što je on odveo Eminu. Neće neko doći iz Crne Gore da dovrši posao. Očima sam ga vidio da je Slobo Peković bio u Humu toga osmog juna. Slušajte me gospodine. Da sam ja vidio ubistva, ja bih bio ubijen. Nema svjedoka. Svi se Bošnjaci ubijaju. Dolina je ječala od pucnjave, kao da avioni prolaze - odgovorio je svjedok.

Advokat Pantović je sudu i svjedoku predočio da se u pravosnažnoj presudi Ratku Mladiću navode imena koji su izvršili ubistva u selu Hum. Svjedok je rekao da nije čitao presudu dodajući da je Ratko Mladić zločinac.

Ratni zločin

Slobodan Peković, rođen Ćurčić, optužen je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva tokom 1992. godine.

Iznoseći odbranu ranije, optuženi je kazao da nije ubio Muja i Eminu Šabanović 8. juna 1992. godine. On je u podgoričkom Višem sudu rekao da te osobe nije poznavao, a negirao je i da je kriv i za silovanje oštećene A1 u septembru iste godine.

Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović. Nakon što je, piše u optužnici, Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući.

Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića gdje ih je oboje ubio, pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je, prema optužnicu, zapalio Peković. Peković je, navodi se u tom aktu, takođe i početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka. Dodaje se da je s još nekoliko uniformisanih lica, iz sportske dvorane ‘Partizan’ u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka - oštećenu s maloljetnom ćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika.

Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju, nakon čega su je izveli iz te sobe.

Iskaz koji nema dokaznu snagu

Advokat Ratko Pantović je kazao da iskaz današnjeg svjedoka nema dokaznu snagu.

- Potvrdio je da nije vidio tragičan događaj. Ovaj iskaz je tendenciozan i lažan. Dva čovjeka su navedena u presudi Ratku Mladiću, koji su osuđeni za za ubustva u selu Hum - naglasio je Pantović.