Kad odrastem, bit ću pilot, govori za 24sata Franko Foretić (10) iz Žrnova na Korčuli. Njegova izjava ne čudi, jer je svoj prvi susret sa svijetom doživio upravo u helikopteru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, negdje iznad Bračkog kanala.

- Od rođenja nisam letio helikopterom, ali ponekad letim avionom. Jednom sam bio u posjeti vojarni Divulje kraj Splita. Bilo mi je zanimljivo, svašta sam tamo vidio. Visine se uopće ne bojim. Još ne znam bih li htio biti vojni pilot ili bih radije upravljao putničkim avionom, vidjet ću što mi donese više eura - iskreno, onako kako samo djeca znaju, priča Franko. Krsni kumovi su mu pilot Ivica Šunić i doktor Nikica Tole, koji su bili u helikopteru kad se rodio. Svake godine dođu mu na rođendan i donesu tortu u obliku helikoptera.

- Na zidu imam uokvirenu sliku helikoptera u kojem sam se rodio, to mi je poklonio pilot Ivica - ponosno govori dječak te dodaje kako se uvijek u društvu pilota i doktora prepričava ta noć kad je Air Franko stigao na svijet.

A ponosni su i njegovi roditelji Ivana (46) i Vedran (48), koji se rado prisjećaju te noći koju neće zaboraviti dok su živi.

- Počeli su lagani trudovi, suprug je tad bio u Korčuli, pa se odmah vratio kući. Rekao je da idemo na hitnu, ali ja nisam htjela jer mi je do termina bilo još 20 dana - prisjeća se Ivana. Kako trudovi nisu prestajali, u tri sata nakon ponoći ipak su odlučili otići na hitnu.

- Stigao je ginekolog i pregledao me. Franko nam je bio treće dijete, a prvo dvoje djece rodila sam na vakum. Ginekologa je bilo strah poslati nas preko Pelješca u bolnicu, trebalo bi nam najmanje 2 i pol sata do tamo, a trebalo bi naručiti trajekt - prepričava Ivana.

Stoga je ginekolog odlučio zvati helikopter HRZ-a.

- Došao je za 20 minuta. Ukrcali smo se i poletjeli za Split. Bila sam priključena na CT pa je doktor Tole vidio da imam trudove. Tvrdila sam da ih nemam, ali me on pregledao i vidio da Franku već viri glavica - emotivno priča Ivana za 24sata. Kad se Franko rodio, u helikopteru je zavladala sreća.

- Kad smo sletjeli u Split, pilot Šunić i doktor Tole su plakali od sreće. Doktoru je to bio prvi porođaj i o njemu je znao samo ono što je naučio na fakultetu. Ali posao je odradio vrhunski. U helikopteru su još bili i kopilot natporučnik Zoran Jelić, tehničari letači natporučnik Božo Kuduz i nadnarednik Vladimir Zelić te medicinski tehničar Dubravko Prkačin.

Pilot helikoptera u kojem se rodio postao i kum

Suprug Vedran nije bio s njima u helikopteru jer se vratio kući sinovima koji su ujutro morali ići u školu, ali je cijelo vrijeme strahovao za suprugu. Pilot i doktor prvi su došli u splitsku bolnicu posjetiti dječaka. Slučajno poznanstvo pretvorilo se u kumstvo i čvrsto prijateljstvo. Redovno se posjećuju, a kumovi Franka vole kao da je njihov. Porodica Foretić otkriva da je helikopter u kojem je Franko rođen poseban helikopter u historiji Hrvatske.

- Zove se Stara frajla. To je helikopter koji je u Domovinskom ratu prvi poletio iz naše baze, prevozio je mnogo ranjenika, bio zarobljen od strane Srbije, a naši su ga vratili. Baš je poseban helikopter, a poseban je i naš Franko - priča Ivana. Iako su joj porođaji bili teški, prva dva na vakum, a treći u helikopteru, to nije prestrašilo ni Ivanu, a ni njenog supruga Vedrana.

- Kasnije sam rodila i četvrto dijete, curicu Petru. Tako da imamo tri sina - Nikolu (22), Ivana (17) i Franka (10) te kćerku Petru (5) - ponosna je ova hrabra mama.

Kao porodica svi skupa često putuju avionom, a tome se najviše veseli upravo Franko. Obožava i muziku.

- Volim svirati klavir, dobar sam u tome, idem u 3. razred muzičke škole. Najviše volim informatiku, engleski i fizičko - govori ovaj vrijedni četvrtaš, koji je odlikaš s prosjekom 5.0.

I Ivana dodaje kako je Franko zaista poseban dječak.

- Omiljen je u društvu, u školi i u mjestu. Napredan je, nadaren je za muziku i jezike. Obožava klavir, muzičku školu i hor, a nakon toga su mu nogomet i ostale sportske aktivnosti. Ali ne zamara se s tim koji će biti na nekom takmičenju niti hoće li igrati kao Ronaldo, njemu je to više zabava i druženje. Ionako će biti pilot - zaključila je mama Ivana.

"Svoju Snježanu Jelenu rodila sam pod snijegom"

A na čvrstom tlu, u selu potpuno odsječenom od svijeta zbog silnih snježnih nanosa, u februaru 2012. godine zdravu djevojčicu u Drinovcima rodila je mlada majka Marta Glavota. Do njene porodične kuće nisu mogli ni ralica ni zimska služba, nego jedino pripadnici Gorske službe spašavanja. Oni su pješice krčili oputinu kako bi stigli do 31-godišnje rodilje. Tad rođena Snježana Jelena sretna je 12-godišnja djevojčica. Odlična je učenica sedmog razreda Osnovne škole u Drinovcima te ponos i sreća porodice Glavota. Očeva princeza i majčina biserna pahuljica, kako joj roditelji tepaju, ima želju postati kuharica.

- Porodile su me pokojna baka Mila i komšinica Ljilja, kojoj je trebalo pola dana hodanja kroz snježne nanose da se probije do mene. Tunele su kopali u snijegu. Sjećam se da sam te večeri zaspala uz vatru, snijeg je počeo lagano padati. Ujutro oko osam sati pogledala sam kroz prozor i vidjela da je snijeg zatrpao gotovo cijelo prozorsko okno u prizemlju kuće. Odmah sam dobila trudove, a Snježanu sam rodila u pet sati poslijepodne. Bila je to subota, a tek sutradan, u nedjelju, pripadnici gorske službe i medicinsko osoblje uspjeli su se probiti do naše kuće - prisjeća se Marta.

Velika pomoć bila joj je i Ankica Šabić, nekad primalja u imotskom rodilištu, koja joj je upute davala mobitelom. Kao i prije 12 godina, Marta je u naručje prigrlila svoju Snježanu.

- Mama mi je sve ispričala. Rekla mi je kako se jako uplašila dok me rađala, ali eto sve je prošlo super. Pa vidite da sam posebna. Mama je htjela da se zovem Jelena, ali zato što sam se rodila u vanrednim uvjetima, zametena u snijegu, dodali su mi prvo ime Snježana, koje volim, ali volim i Jelena - govori ova hercegovačka snježna princeza na koju su silno ponosni roditelji, ali i sestre Milena i Mateja, blizanke Julija i Zorica te brat Ivan. Snježana svaki dan do škole u Drinovcima putuje pet kilometara, voli učiti i pjevati. Zanima je sve što zanima i ostale tinejdžere. Za razliku od mame, ona voli snijeg, kojemu se uskoro nada.

- Mama, zasniježit će, je l’ da - zadirkuje svoju mamu, dok Marta zadivljeno gleda u svoju kćerku.

Te hladne zime u nedjeljno jutro uplašena držala je maleni smotuljak iz kojeg su tek virila dva crna oka, dok su ih kolima Hitne pomoći vozili do rodilišta u Split.

Ivano je rođen na brodu u kanalu Mali Ždrelac

A sin iške porodice Pekić rođen je usred mora, na katamaranu u novembru 2006. godine. Marijana (46) cijelu trudnoću provela je na otoku Ižu, a u svega 20-ak minuta 7. novembra 2006. rodila je zdravog sina.

- Moj sin je rođen u prolazu između Pašmana i Ugljana, u prolazu koji se zove Mali Ždrelac. Svaki kapetan vodi brodski dnevnik koji opisuje događaje oko pristajanja, odlaska, problema, a mi imamo stranicu na kojoj je upisano i rođenje mog sina - govori ova trgovkinja koja živi na otoku sat vremena vožnje od Zadra.

Brod koji povezuje otoke Ravu i Iž svega dva puta dnevno, u Zadar je tako dovezao zdravog dječaka. A kako je rođen na brodu, dobio je i besplatnu doživotnu kartu.

- Meni je to bilo sve pozitivno iskustvo, sakrila sam se u nekom dijelu broda da ne smetam, ali su me poslije doveli u brodski salon. Kraj mene je bila žena koja i sama ima šestero djece i ona je bila moja babica, iako to sigurno nije njena struka. Sve je prošlo u najboljem redu - prisjeća se Marijana dana kad je u uvjetima koji nisu bolnički postala majka po drugi put. Budući da se ipak takvi porođaji smatraju opasnima, novorođeni Ivano u bolnici je, umjesto tri dana, ostao nešto duže.

- Peti dan je izašao iz bolnice i vratili smo se kući, veseli i sretni. Događaji ne pitaju kad će šta biti, a mi smo prošli odlično, iako smo svjesni da nema puno ljudi kojima su kao mjesto rođenja upisane koordinate geografskog položaja. Doduše, u službenim papirima kao mjesto rođenja stoji Zadar - govori Danijel, otac sad već gotovo punoljetnog dječaka.

Iako je brodska beba, Ivano nije izabrao Pomorsku, nego Tehničku školu. Ivano putuje s otoka u grad i nazad baš svaki dan. I tačno prolazi rutom na kojoj je došao na svijet. Mnogi putnici ga se i sjećaju upravo po tom nesvakidašnjem događaju.

Vatrogasac joj pomogao da se porodi u tunelu

A Umažanka Ingrid Visintin svoje je treće dijete rodila na izlazu iz tunela Učka prema Rijeci. Njen dramatičan porođaj snimile su nadzorne kamere. Svoju djevojčicu Melisu rodila je u bakinu Cliju u decembru 2009. godine. Sve je počelo 14. decembra, kad je došla kući nakon redovnog pregleda. Čim je došla kući, osjetila je trudove koji su postajali sve češći i intenzivniji. Oko 20.30 sati suprugu je rekla da je vozi u Rijeku jer će se poroditi.

- Suprug je vozio iz Umaga prema Rijeci i mislila sam da ćemo stići do bolnice. Baš kod naplatnih kućica, na ulazu u tunel, meni je pukao vodenjak. Trudovi su postali češći i bolniji te je počela naša borba s vremenom da stignemo do bolnice. Osjećala sam da neću izdržati i da beba izlazi. Međutim, suprug nije smio stati u tunelu Učka, nego je nastavio voziti dalje. Na izlazu iz tunela bilo je već pakleno. Moja beba se baš u tom trenutku htjela roditi i udahnuti zrak svojim plućima. Stali smo na izlazu iz tunela, sa strane. Rekla sam mužu da zove 112, da se porađam. Suprug je nazvao i u panici izletio po pomoć te naišao na vatrogasca Zdenka Merklina, djelatnika Bina-Istre. Zamolio ga da dođe do vozila i pomogne pri porođaju. Vatrogasac je bio predivan u tom, za sve nas, uzbudljivom trenutku. Bodrio me, pazio i govorio šta moram tačno napraviti. I eto, sve je prošlo, hvala Bogu, dobro. Melisa je zaplakala. I onda je došla Hitna pomoć. Prevezli su nas u bolnicu. I danas smo u kontaktu s vatrogascem i to nas je iskustvo doživotno spojilo - prisjetila se detalja Ingrid koja je rodila za svega 15 minuta. Melisi roditelji često pričaju kako je i gdje došla na svijet, a njoj je to i danas zabavno.

- Draga je i vesela djevojčica koja ide u osmi razred i jednog dana želi biti kozmetičarka. Dosta je nježna i osjećajna. Obožava životinje, jahanje te svog psa i mace. Društvena je i pametna, a često se sjetimo tih trenutaka lude vožnje i još luđeg porođaja koji nas iznova nasmije - rekla je mama Ingrid. U rodnom listu djevojčice piše da je rođena u Rijeci. Pri porođaju je bila dugačka 47 centimetara i teška 2.630 grama. Kad god ih put nanese prema Rijeci, zaustave se nakratko da se prisjete gdje se Melisa rodila.

Melisa ima brata Erika (24) i sestru Auroru (19), ali ona je mezimica porodice te kaže da je brat i sestra moraju slušati.

- A to je zato što sam najmlađa i svima sam zbog toga simpatična. Baš volim to što sam rođena u vozilu na izlazu iz tunela, a najviše od svega sam zahvalna mami. Ona je za mene pravi heroj. I tata je heroj jer je sve to s njom prošao. Poseban je to osjećaj za mene i cijelu porodicu - rekla je djevojčica na kraju.