Danas, na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, donosimo vam jedno od posljednjih javljanja mučki ubijenog novinara Siniše Glavaševića, koji je dva dana nakon pada Vukovara odveden u nepoznato. "Optužnicom" je hrvatsku vlast optužio za smrt Vukovara.
Siniša Glavašević izgovorio ju je u novembru 1991. u eteru, piše Index.hr.
Donosimo vam i "Priču o gradu" iz njegove zbirke "Priče iz Vukovara", u kojoj nadljudskom snagom i srčanošću u neljudskim uvjetima poziva na humanost, ljubav, oprost i kraj svakoj mržnji, ali i pokazuje kakve su se strahote događale u Vukovaru. Siniša Glavašević ekshumiran je iz masovne grobnice na Ovčari 1997. godine.
Prestali mu puštati izvještaje na Hrvatskom radiju
Glavašević je bio dobar kada je izvještavao onako kako je vlast htjela. Kada se usudio dovesti u pitanje njenu ulogu u odbrani Vukovara, njegova su se izvještavanja na Hrvatskome radiju jednostavno prestala emitirati. Ipak, njegova je riječ pronašla put preko Radija 101.
Tada je, po uzoru na Zolin "J'accuse" stotinjak godina prije, rekao: "Optužujem!"
"...Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te odbranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske, i četnika nema nikakve razlike..."
"...Optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete, gospodo, garantiram Vam...", govorio je Glavašević iz okupiranog Vukovara.
Optužnica
"Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje u najvećem zločinu u hisoriji nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara.
Optužujem Vas, gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste Vi bili siti, zato što je Vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste Vi gasili žeđ pićem po vlastitom izboru u željenim količinama, njih ste osudili na jušnu kašiku vode. Gospodo sabornici, dane ste provodili u ukusnim domovima i isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlažne i tamne podrume.
Za Vaše noći odabrali ste tople i meke pokrivače, njima ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su za to svi ovi ljudi dali svoj glas? Zašto ste naše bebe i našu djecu osudili na krastavost? Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara?
Osuđujem Vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze, isplakane i neisplakane.
Osuđujem Vas, gospodo sabornici, za svaku naživo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku naživo izrezanu ranu i izvedenu operaciju. Osuđujem Vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika, za sav očaj i umor naših doktora i ostalog medicinskog osoblja. Osuđujem Vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova.
Osuđujem Vas za sav očaj borca kada je shvatio da nema više čime napuniti svoje oružje. Osuđujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta i odbranu Vukovara, ali ista ne želi biti upotrijebljena, odnosno dostavljena zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, a koju je zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadataka koji je postavljen pred njih.
Osuđujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka kada ja Vukovar shvatio da između vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske, i četnika nema nikakve razlike. Osuđujem Vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu pokapajući ga. Hrvatski narod nije Vas za ovo ovlastio i zato Vas optužujem za izdaju.
Optužujem Vas, gospodo, zato jer ste stajali ispred svetinje hrvatskog naroda, ispred hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste našu zastavu i zato Vas optužujem. Optužujem Vas zato što ste svojim izdajničkim ustima pjevali našu lijepu himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Lušca, heroji Mitnice, Sajmišta, Borova Naselja, heroji Bogdanovaca. Heroji Vukovara pjevali su je dok su branili Vukovar u toku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali.
Osuđujem Vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da Vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt. Optužujem Vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara.
Osuđujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Zavaravate se ako mislite da ćete Vi prije doći do njih. Ne možete - garantiramo. Također garantiramo da ćete u budućnosti ući i ostati u historiji kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar."
Priča o gradu
"Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili dobar kraj. Vjerovatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, ko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Ko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred ličnim porazom?
Ko će čuvati moj grad, moje prijatelje, ko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
