Crnogorski novinar Nebojša Redžić u svom najnovijem autorskom tekstu za portal Aktuelno.me osvrnuo se na napade reditelja i bivšeg Sarajlije Emira Kusturice na Crnu Goru.

Neobrijani Nemanja

- Ne postoji država na prostoru bivše Jugoslavije čija je istorija toliko zanimljiva komšijama iz svih “srpskih zemalja” kao što je to Crna Gora. Vjerovatno zato što nemaju sopstvenu. Ma, sigurno je nemaju, inače ne bi toliko prisvajali crnogorsku. A onda kada je ne prisvajaju, tu su da nas na osnovu argumentacije zasnovane na principu “reče mi jedna baba” - vrijeđaju. 

Tako se ovih dana javio četnik od 1992. godine, vječito neokupani i neobrijani Nemanja Kusturica da, poput svoje ideološke braće po oružju i nesojlucima, pljune po Crnoj Gori - započeo je svoj tekst Redžić.

Dalje navodi kako „ta politička protuva“ ne smije da kroči na tlo koje ga je porodilo, jer se odrodio i odmetnuo da bi zabradatio.

- Govorio o “Dukljanima koji ne vjeruju u Boga”, a himnu Crne Gore okarakterisao je kao “kapitalno djelo Sekule Drljevića”. Sve to je posrbljeni i pokršteni Bošnjak koji čitavog života pati od krize identiteta izlanuo podržavajući predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića povodom njegovog pokazivanja srednjeg prsta himni Crne Gore – navodi Redžić.

Srednji prst

Dalje Redžić poručuje da normalan čovjek treba da zastane i da se zapita otkud potreba liku koji ima već dovoljno unutrašnjih drama i identitetskih lomova da se uopće bavi Crnom Gorom.

- Otkuda mu pravo da se bavi Crnom Gorom kada mu je dala sve i svašta, počev od poklonjenog zemljišta pokraj Svetog Stefana, pa do slobode kada se pojavi na njenoj teritoriji. Ako ništa drugo, ako ne zbog stajanja na stranu Marka Kovačevića, ako ne zbog besprizornog obasipanja uvredama zemlje koja ga je prihvatala kao najrođenijeg, a ono zbog onih silnih para koje je uzeo prodavši poklonjeno zemljište pored Svetog Stefana - pitao je Redžić.

Novinar zaključuje da se Kusturica izgleda samo uklopio u trend “oslobođene” Crne Gore, gdje je pljuvanje po staroj balkanskoj državi poželjan i ni od koga kažnjiv model ponašanja koji je ulaznica u klub poznat kao “30. avgust”, u kome je izdaja najpoželjnija vrlina.

- Dan kasnije, u skladu s onom “nije majka klela sina što se kockao, nego što se vadio”, zapleo se Nemanja u vlastiti smrad pokušajem da objasni kako nije imao namjeru da vrijeđa Crnu Goru i njenu himnu, ali, eto, nijesu prepoznali njegovu namjeru “da učini dobro za jednog čovjeka i njemu pomogne“. Nemanja je, dakle, upao u medijski vrtlog zbog dobre namjere da odbranom nadasve primitivnog gesta jednog od četničkih predsjednika crnogorskih opština objasni da tu grijeha nema nikakvoga jer su Duklja, Sekula i nevjerujući Crnogorci dovoljan razlog da se himni takve države treba pokazati srednji prst - zaključuje se u tekstu.

Odricanje Crne Gore

- Shvativši svoju ulogu i značaj u odricanju Crne Gore od sebe, Nemanja je odabrao upravo ovo vrijeme i ovu, posustalu Crnu Goru da se oglasi i uputi verbalnu kanalizaciju prema državi koja mu je omogućila prvobitnu akumulaciju kapitala. Ako je nekome za utjehu – nije prvi, a vjerovatno ni posljednji koga je Crna Gora prigrlila kao svoga, a koji joj je na ovakav način zahvalio - navodi Redžić u svom komentaru.