Tri dana nakon što je na pruzi Niš - Dimitrovgrad u blizini sela Staničenje i Sopot iskliznula cisterna sa 45 tona amonijaka koji je iscurio u atmosferu, stvari se lagano smiruju, javlja Telegraf.

Prema pisanju srbijanskih medija, u neposrednoj blizini željezničke kompozicije od 20 cisterni sa 900 tona opasnog tereta nema mirisa opasnog gasa koji je usmrtio dvoje ljudi, a povrijedio više od pedeset. Lokomotiva i dalje radi, četiri cisterne su na zemlji, ali je na sreću samo jedna oštećena.

Mada sve djeluje normalno, ekipa forenzičara je na sigurnoj udaljenosti od mjesta hemijskog incidenta, autoput do bugarske granice otvoren je tek danas poslije podneva a i lokalnim putem koji prolazi paralelno sa njim, promaknu rijetka vozila.

Nosio vjetar

Reporter Telegrafa je posetio selo Staničenje, policijsko vozilo koje dežura na ulasku u selo jasan je znak da opasnost još nije prošla. Kuća Dejana Todorovića je na samo kilometar i po od mjesta nesreće, pa ne krije zabrinutost što se još ne zna kada će skoro 900 tona amonijaka biti transportovano na bezbjednu udaljenost.

- Čim sam na društvenim mrežama vidio da je došlo do izletanja cisterne sa amonijakom raspitao sam se kod ljudi šta treba da radimo. Odmah smo se zatvorili u kuću, bio sam u kontaktu sa nekim drugarima, jedan se i zatekao na autoputu, umalo je nastradao, bio je bolnici, hvala Bogu oporavio se. Kazali su mi da je opasno i da se dobro čuvamo - opisuje Todorović događaje nakon nesreće.

Objašnjava da se u blizini njegove kuće nije osjećao miris amonijaka jer ga je vjetar nosio na drugu stranu.

- Oblak se kretao ka Pirotu i Bugarskoj, pa kod nas nije bilo zagađenosti. Znam da je i dalje opasno, da nije, ne bi policija ovde dežurala, da zaustavlja saobraćaj ako opet počne da curi. Ja sam spreman, imam ženu, djecu, majku, kola su mi spremna za bjekstvo ako dođe do najgoreg - priča ovaj mještanin Staničenja.

Obezbijediti prugu

Komentarišući incident koji je mogao kobno da se završi za Staničenje, Todorović kaže da ne krivi prevoznike već da smatra da je krivica na onima koji su trebali da vode računa o pruzi.

- Pruga je moralo da se obezbijedi, nije smelo da se dozvoli da tu idu vozovi, ugroženi su svi od Dimitrovgrada do Niša, gdje god ta pruga prolazi. Imao sam prilike da hodam prugom, to je užas, fale šarafi, kolosijeci su razmaknuti i po deset santimetara, nije se vodilo računa i eto nam sad - zaključuje Todorović.

U drugom dijelu sela preko autoputa, opasni gas se mnogo više osjetio. Predrag Ćirić kaže da je u Staničenju bila magla te da se osjećalo na miris đubreta iz staje.

- Zabrinuli smo se kada smo saznali šta se desilo nadomak sela. Nismo izlazili iz kuće a kada sam išao da hranim stoku, nosio sam masku. Nije smjelo to da se dogodi ali je bilo očekivano, pruga nije obnavljana dugo. Kada sam išao u polje, video sam da su pragovi havarisani ali se ništa nije uradilo da se to sanira. Nije trebalo otpuštati pružne radnike, ranije ih je bilo na desetine, svako je imao svoj reon. Sada, od Bele Palanke do Pirota nema nijednog - objašnjava Ćirić.

Njegov komšija Mića Ćirić kaže da mu je mnogo žao Bratislava Jovanovića iz Sopota koji je se ugušio amonijakom dok je obavještavao komšije o opasnosti.

Zatvorili se u kuće

- Batketa sam poznavao, čovjek je bio tako tih, skroman. Živio je u blizini Sopota, znam ga pošto idem po selima i čitam struju. Zadnji put sam ga video pre dvadesetak dana, žalosno je što je tako preminuo - kaže Ćirić. Dodaje, da je i on osjetio miris amonijaka u Staničenju.

- Šta smo mogli, zatvorili smo se u kuće i čekali da prođe - rekao je ovaj meštanin Staničenja.

I Vidojko Ristić žali za Batketom.

- Ne znam kako se našao tamo kada je došlo do curenja gasa, nisam ga skoro vidio. Šta ćemo sad, ne vrijedi ništa, šta bi nam vrijedelo i da brinemo, nemamo kud. Osjećao se gas, naročito uvečer, ja sam slabo izlazio, ionako sam bolestan. Nadam se da će uskoro otjerati cisterne, valjda imaju ljude koji to bezbijedno mogu da urade da se i mi smirimo - zaključio je Ristić.

Pokušali smo da obiđemo i stanovnike drugog ugroženog sela ali je na ulazu u Sopot stajala policijska patrola a put je bio blokiran barikadom. Kako smo saznali na licu mjesta, u to selo se ne može jer amonijak i dalje curi, doduše u manjoj mjeri pa je ulaz u selo do daljnjeg zabranjen.