Na splitskom groblju Lovrinac u četvrtak je održan posljednji ispraćaj preminulog novinara Vladimira Matijanića.
Na sprovodu su bili, među ostalima, gradonačelnik Splita Ivica Puljak, dogradonačelnik Bojan Ivošević, saborski zastupnici Arsen Bauk i Sandra Benčić, supetarska gradonačelnica Ivana Marković, te bivša ravnateljica Drame HNK Split Marina Vujčić.
Također i zamjenica Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO) Rene Laura, vodstvo splitskog SDP- a, novinarka HRT- a i predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever, novinari Indexa, predstavnici HND-a.
Nakon sprovoda, održana je komemoracija u splitskom HNK na kojoj je govor, između ostalog, održao i kolumnist Boris Dežulović.
- Očito nije imao prijatelja ni među svojima. U danima koji su prošli nećete pročitati bolju biografiju Vlade od ove koju je napisao splitski kirurg nebitnog imena. Sve što o Vladi trebate znati, sve o njegovo ljudskom i profesionalnom životu stalo je u tih par rečenica ovog Evolucijskog antipoda.
Novinar Vlado Matijanić bio je pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Pošten čovjek u 2022. godini. Nije imao koga zvati osim Hitne. Ta rečenica ocrtava mitološkog čovjeka, ljude poput njega, ljude gubitnike koji nemaju koga zvati osim hitne. U svijetu Vlade Matijanića bolesni ljudi zovu hitnu. U stvarnom svijetu, hitna nije medicinska službe već služba za kvazipoštene ljude.
Cijeli život bio je na strani slabijih i otišao je na strani slabijih. Nije imao koga zvati osim hitne? Imao je, itekako. U Vladinom mobitelu memorisano je više doktora nego ih u svom mobitelu ima Vili Beroš, više sadašnjih i bivših ministara zdravstva nego ih u telefonu ima Andrej Plenković. No od svih tih brojeva telefona, Vlado je zvao 194.
On je znao da ova država ne radi, zašto je onda zvao 194? Zašto je onda uporno zvao državu? Zato što je do kraja vjerovao. Njegova Andrea predložila mu je da nazovu direktora bolnice. Svako ko ga je znao može vidjeti njegov izraz lica, izraz gađenja kada je to čuo.
Za Vladu bi zvati nekog prijatelja na visokoj poziciji bilo samoubistvo s predumišljajem. On je to odbijao nagonski. Tražiti pomoć od direktora bolnice bilo je jednako nepristojno kao zvati ljude iz županijskog odjela zbog građevinske dozvole. Nikad niste čuli nekog tako bolesnog da tako pristojno zove dežurnog liječnika.
Ja sam poznavao samo dvojicu tako pristojnih ljudi – jedan je bio Predrag, drugi Vlado.
Vlado je posljednjim telefonskim pozivima pokazao kako bi mogao izgledati svijet. Nimalo metaforički Vlado Matijanić dao je život za ideju boljeg svijeta. Može se smatrati da je umro zbog svojih kvazipoštenih stavova, kaže splitski kirurg nevažnoga imena.
Da je bio neki drugi novinar danas bi bio živ. Vlado nikad nije bio neki drugi novinar. Istinski herojska smrt Vlade Matijanića znači da je takav svijet, njegov svijet, bolji svijet – jedini koji ima smisla.
Dobro sam znao Vladu i previše je volio život da bi ga dao džabe - kazao je Boris Dežulović u svom govoru.
