Zmije ove godine nisu dangubileu Srbiji, pa su tako već u februaru počele da stvaraju probleme ljudima, kada je urađena prva intervencija "lova na zmije", i to u podrumu seoske kuće u Vranju. 

Trenutno je vrijeme njihovog parenja

Ipak, situacija je sada tokom vrelog vala dosta dramatičnija i zmije se češće viđaju, te je i interesiranje za njih veće, i sve zanima koja mjesta trenutno treba da zaobilaze, koje su mjere zaštite, kao i kako da razlikujemo otrovne od neotrovnih vrsta...?

Kako za "Blic" objašnjava jedan od najpoznatijih zmijolovaca u Srbiji i predsjednik udruženja "Poskok" Vladica Stanković, pojava koju imaju u Čačku ovih dana nagovještava da su možda u blizini tog mjesta radovi koji su učinili da zmije napuste svoje leglo i dođu pred ljude, dok ne treba zaboraviti ni to da je trenutno vrijeme njihovog parenja.

- Nije nikakava novina da ljudi češće viđaju zmije u doba njihovog parenja, kada su i same zmije manje zainteresirane za ljude i opasnosti od njih, pa im lakše i prilaze. Također, i radovi, kao i bilo koje podrhtavanje tla mogu da navedu ove gmizavce da se uznemire, napuštaju svoja legla, te su i tada dosta vidljivije - govori Stanković.

Stručnjak za zmije objašnjava i to da se u većini slučajeva kada odlazi na intervencije, na kraju ispostavi da se samo radi o povećanom strahu ljudi i panici koja je, kako kaže Vladica, svakako neosnovana i bespotrebna, a nastaje usljed neznanja ljudi, te navodi koje su to vrste opasnih zmija koje imaju u Srbiji.

- Mi u našoj zemlji imamo tri vrste otrovnih zmija - šarke, poskoke i planinske šargane. Najotrovniji su svakako poskoci koji se viđaju gotovo na svim nadmorskim visinama. Druge po toksičnosti su šarke, i njih je moguće vidjeti samo na 600 metara nadmorske visine, dok planinski šargani ne mogu da se vide svud, a i nisu toliko otrovni kao ostale dvije vrste - istakao je Stanković.

Još jedna česta nedoumica kod ljudi jeste i ta kako razlikovati otrovnicu od neotrovne vrste, odnosno kad smo u opasnosti, a kada nema mjesta panici? Prema Vladičinim riječima, karakteristike na tijelu zmije dosta mogu u tome pomoći.

- Otrovne zmije imaju rog na glavi, dosta su kratke, najviše 70-80 centimetara, šare im idu u "cik-cak", zdepaste su i imaju takozvane "mačkaste" oči. S druge strane, neotrovne zmije su dosta duže, mogu da narastu i preko dva metra i imaju okrugle zenice, poput naših. Jedina za koju ljudi nikada nisu sigurni da li je otrovna ili ne jeste smukulja, koja dosta podsjeća na šarku, a u stvari je bezopasna - navodi Stanković.

Koraci zaštite

Zmijolovac se ovom prilikom osvrnuo i na poznate metode ljudi koji, kako bi se zaštitili od zmija ili ih otjerali od svojih kuća koriste sodu bikarbonu ili neka druga slična sredstva, te objasnio da iste ne daju nikakve rezultate, jer prilikom otvaranja kesa ili eventualnih padavina dolazi do isparenja sredstva, te se njegov efekat gubi.

Iako su se mnogi od nas sa ujedima zmija susretali samo u filmovima, Stanković je objasnio koliko su ti koraci zaštite koje smo "tamo" viđali mjerodavni, kao i šta je nakon ujeda zmije neophodno uraditi.

- Prvi korak je svakako prisebnost. Zatim, mjesto na kom je ubod treba istisnuti, i to su ona dva uboda koja se vide na koži. Ne treba koristiti nikakav alkohol ili neko drugo sredstvo, već samo vodu. Jako bitna stavka jeste i ta da, ukoliko smo udaljeni od zdravstvenih ustanova, nekome bliskom javimo našu lokaciju, ukoliko se desi da nam pozli, pa se onesvjestimo - ističe Stanković.

On dodaje da je svakako najbolje otići do zdravstvene ustanove i tamo primiti protivotrov, koji je u domovima zdravlja jedino efektan protiv uboda od tri zmije otrovnice, odnosno šarke, poskoka i planinskog šargana, dok je i bitno da ga nikako ne dajemo sami sebi, da ne bi došlo do alergijske reakcije, već samo od strane stručnih lica.

Vole mlijeko

Vladica je objasnio i sam značaj koji zmije imaju po naše okruženje, kao i da to da bi trebalo da izbjegavamo da ih ubijamo ukoliko se sa njima susretnemo.

- Nakon svih intervencija koje obavim, zmije iz urbanih sredina vraćam u prirodno stanište, i nikada ih ne ubijam, jer su one jako bitne za cjelokupan eko-sistem, dok ne treba zaboraviti ni koliko je njihov otrov potreban u medicinske svrhe - zaključio je Stanković.

Pored Vladice Stankovića, zmijama u Srbiji bavi se i Dejan Bisenić, poznat i kao šaptač zmijama, a koji je sada, tokom njihove najezde, također, jedan od traženijih ljudi u Srbiji, a koji se već 20 godina bavi ovim poslom.

Poslednji u niz zanimljiv poziv koji je Dejan dobio stigao je iz Čačka, gdje je zmiju dužu od metra pronašao u kolicima djeteta. Kako Dejan objašnjava za "Telegraf", to nije nimalo čudno jer zmije više od svega na svijetu vole mlijeko, i ako ga negdje osjete, tu će se sigurno sakriti.

- Kad osjete mlijeko ili ga kod bebe namirišu, njih će to privući. Zato se dešavalo da ih ljudi zateknu ne samo u kolicima, već i u dječjim krevecima i ispod kreveca - objašnjava Dejan i apelira na ljude da, ukoliko se susretnu sa zmijama, ne diraju ih, jer one imaju samo jedan princip, navodi on - "ne diraj me, ne diram te".