Željko Ražnatović Arkan, ratni zločinac i kriminalac, ubijen je 15. januara 2000. godine u beogradskom hotelu "Intercontinental". Arkan je bio na čelu paravojne formacije koja je počinila brojne zločine u agresiji na BiH.  

Kakav je to bio krvolok, najbolje govore svjedočenja njegovih žrtava. 

Sve je bilo crno i modro

Jusuf Trbić je prije osam godina je novinarima BIRNA ispričao svoju sudbinu.

Kazao je da nikada neće zaboraviti dan kad je prvi put vidio Arkana. Sjedio je, kaže, u vojnom kamionu punom oružja u Bijeljini. Bilo je to 2. travnja 1992. godine oko četiri sata poslije podne, nakon što su srpske snage osvojile ovaj bosanskohercegovački grad. Trbić ga je prepoznao sa televizije, jer je Arkan tada bio naveliko poznat kao netko koga se treba bojati.

Trbić je bio jedan od mnogih Bošnjaka koje je te godine u Bijeljini zarobila Srpska dobrovoljačka garda, tada popularno nazvani Arkanovi “Tigrovi”. Sljedećih nekoliko sati, sve do zore, tukli su ga i mučili. Nekada u nazočnosti i samog Arkana.

- Ti ljudi su znali što rade - kaže Trbić za BIRN.

- Nakon premlaćivanja, ja nisam imao ni milimetar bijele kože, sve je bilo crno i modro.

U nekoliko presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrđeno je da su srpske paravojne snage u Bijeljini ubile najmanje 48 ljudi tokom prva dva dana travnja 1992. godine. Međutim, nitko od Arkanovih ljudi nikada nije osuđen za ubistva, silovanja ili pljačke, kao ni za bilo koji drugi zločin koji su počinili devedesetih za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Arkana je Haški tribunal 1997. optužio za ratne zločine, ali suđenje nije dočekao jer je tri godine kasnije ubijen u beogradskom hotelu “Intercontinental”.

Kako bi dokazao da se dogodio ratni zločin

Optužbe za ratne zločine i etničko čišćenje pratile su “Tigrove” i kada su ušli u Bijeljinu u travnju 1992. godine. Jusuf Trbić vjeruje da je regularna srpska vojska mogla kontrolirati grad, ali da su “Arkanovci” dovedeni kako bi za bilo kakvo ubojstvo civila bile okrivljene “nezakonite paravojne snage”. Drugi razlog je, kako kaže, bio i to što su “Arkanovci” širili strah među lokalnim stanovništvom “da bi pokazali kako stvari treba da se rade”.

Ponosan na "svoje pobjede" u Bijeljini, Arkan tada poziva američkog fotoreportera Rona Haviva da slika njega i njegove ljude. Fotografije Arkana sa mladunčem tigra, njegovi borci na tenku, kao i dramatične fotografije ubojstva muslimanskog para i srbijanskog vojnika dok nogom udara leš tada su obišle svijet.

- Jedino što sam mislio dok sam fotografirao bilo je da mi je potreban ‘Tigar' u istom kadru sa žrtvama kako bih dokazao da se dogodio ratni zločin - prisjeća se Haviv za BIRN.