Nakon što je obznanjeno da je Zdravko Krivokapić, premijer Crne Gore uputio čestitku povodom 9. januara, neustavnog dana RS, predsjednici ovog bh. entiteta Željki Cvijanović, uslijedile su brojne iz Crne Gore i BiH. Jedna od njih je i pismo Miloša Radonjića, sekretara radnih grupa za pregovaračka poglavlja 23. i 24. i član Savjeta za vladavinu prava Crne Gore.
Njegovo pismo prenosimo u cjelosti:
Uvaženi gospodine Krivokapiću,
Iz građanske pobude, a kao državni službenik u Kancelariji za evropske integracije, pišem Vam ove redove javno, kako bih najprije Vama, a što je u ovoj priči važnije, našim prijateljima u Bosni i Hercegovini, otvoreno poručio da cijela državna uprava ne misli kao predsjednik Vlade Crne Gore.
Neka se čuje i druga strana. Neka ostane pisani trag da nismo svi - čestitali. Nije nebitno da se zna.
Siguran sam da nisam usamljen u osjećanju pijeteta prema žrtvama u Srebrenici i protivljenja svakoj relativizaciji počinjenog genocida. U tom tonu, dozvolite da budem direktan – proslava 9. januara je u simboličkom smislu moralno nedopustiva. S druge strane, suvišno je i obrazlagati zašto je državnički neprimjereno čestitati ovaj dan u svijetlu odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Za nekog ko teži dobrosusjedskim odnosima i poštuje ustrojstvo druge države, kao osnovno pravilo u međunarodnoj komunikaciji suverenih država, ovaj potez bi trebalo da je – apsolutno neprihvatljiv.
Uvaženi gospodine Krivokapiću,
Umjesto da diramo nezacijeljene rane i provociramo aveti Balkana, čini mi se da je humanije i mudrije slati poruke koje će doprinijeti učvršćivanju poslovnično krhkog mira na ovim prostorima. Historija Balkana nam pruža nebrojeno događaja u kojima su izjave s manjkom odgovornosti izazivale političke potrese i nestabilnost.
Ovim putem, u svojstvu državnog službenika koji je ne samo u ideološkom smislu, već i kroz konkretan višegodišnji rad posvećen procesu evropske integracije, a u prvom redu kao građanin Crne Gore, molim da razmislite još jednom o svom činu i javno, otvoreno, transparentno – povučete čestitku. U kojoj god formi da je ona upućena.
U suprotnom, htjeli Vi to ili ne, bacićete sjenku na deklarisanu opredijeljenost ka članstvu u Evropskoj uniji i njenim temeljnim vrijednostima. U suprotnom, htjeli Vi to ili ne, pokazaćete da suštinski ne vjerujete u evropski ideal, a naši međunarodni partneri bi mogli dovesti u pitanje pouzdanost Crne Gore u vrijednosnom smislu. U suprotnom, htjeli Vi to ili ne, pokazat ćete nepoštovanje prema sjenima stradalih u Srebrenici.
Srebrenica je, riječju, vododjelnica između nacional-šovinizma i pacifizma. Ne može se pripadati i jednom i drugom civilizacijskom krugu istovremeno. Ili-ili, što bi rekao Kjerkegor.
Uvaženi gospodine Krivokapiću,
Dozvolite mi ovdje kratku literarnu digresiju. U ,,Moralnim pismima Luciliju’’, Seneka poručuje svom prijatelju: ,,Vivi con gli uomini come se ti vedesse la divinità, parla con la divinità come se ti udissero gli uomini’’ (,,Živi s ljudima kao da te vidi božanstvo, pričaj s božanstvom kao da te čuju ljudi’’).
Drugim riječima, potpuno je nebitno da li je bio u pitanju privatni razgovor ili ste čestitali zvanično. Čuli su Vas. Čuli su Vas ljudi iz Senekinog savjeta prijatelju. Čulo Vas je preko 8.000 nevino stradalih u Srebrenici. Svaka od ovih duša je čula Vaš razgovor. Svako stradalo dijete, svaka žena, svaka majka. Svaki nedužni civil.
Njih ne boli forma u kojoj ste saopštili čestitku. Njih boli suština izgovorenog.
Poručite im, stoga, razgovjetno, jasno, kako ne bi ostao ni tračak dileme – da niste bili svjesni težine izrečenog. Da povlačite čestitku. U svakoj mogućoj formi.
Ovo najprije zbog Vas i Vašeg imidža, a potom zbog onoga što simbolišete u očima naših međunarodnih prijatelja. Zbog Crne Gore. Ponosne oskudice nikle iz kamena. Parčeta neba uvijek otvorenih vrata za progonjenog. Pravednog gnjeva koji staje u odbranu slabijeg.
Uvaženi gospodine Krivokapiću,
Od onog latinskog Dixi et salvavi animam meam dijeli Vas samo jedna riječ.
Izvinjenje.
S poštovanjem i u dobroj namjeri,
Miloš Radonjić.
