Narko-bosovi sa zapadnog Balkana postali su važna karika u međunarodnom krijumčarenju kokaina, koji se mjeri tonama. Najviše ih je iz Srbije, Crne Gore i Albanije. Droga "putuje" brodskim kontejnerima, skrivena među voćem i voćnom kašom, prenosi Vecernji.ba.

Krijumčarenje je malo usporila, ali ne i zaustavila, pandemija koronavirusa. Je li to kašnjenje vrijednih "tovara" glave došlo Nišliju Sašu Spasića (56) prošle sedmice u Ekvadoru, sada istražuje tamošnja policija, pišu „Večernje novosti“.

Najnovija analiza globalne Inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOK), objavljena u ekvadorskim medijima, nakon likvidacije Srbina, govori o događajima posljednjih godina i mjeseci u Ekvadoru, Kolumbiji, Peruu, Brazilu i Venecueli. U reagiranju ekvadorske policije na brutalno ubojstvo Spasića, 20. jula ove godine u prepunom kafića u Gvajakiliju, govori se o tijesnoj sprezi narko-kartela, ljudi s Balkana, ali i vlasti pojedinih latinoameričkih zemalja.

Pronađeni dokumenti

Kao prilog za ovu tezu, spominju se, između ostalog, dokumenti pronađeni u kući ovog Srbina o brodskom transportu i kontejnerima, kao i blizu 300.000 dolara u gotovini.

Zanimljiva je primjedba komandanta policije u Gvajakiliju, koji je govoreći o ubojstvu Nišlije, između ostalog, prokomentirao kako je "moguće da se u ekvadorskim lukama gomilaju kokainske pošiljke, čiji je transport zaustavila pandemija koronavirusa i da je Spasićeva smrt posljedica toga".

- Kokain se i dalje isporučuje preko Atlantika, ali su zatvorene granice zbog pandemije, stvorile uska grla u evropskim lukama i transport kontinentom, kao i poteškoće u plaćanju - navodi se u analizi.

Cijena je ostala gotovo ista. U Kolumbiji je kilogram kokaina dve hiljade, u Ekvadoru četiri, a u Evropi dostiže 60.000 dolara. U proteklih šest godina, navodi GI-TOK, u Ekvadoru su uhapšene 24 osobe s područja zapadnog Balkana. Iza rešetaka se našlo 11 Albanaca, deset Srba, te po jedan državljanin Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosova. U istom razdoblju ekvadorska policija u svojim lukama zaplijenila je više od 70 tona kokaina. 

Navodi se kako je trećina tog tovara bila namijenjena evropskom tržištu. Ističe se, međutim, da je to vjerojatno samo deset posto onoga što krene put Evrope.

Najveća količina kokaina, gotovo 90 posto, koja ide iz Južne Amerike ka Evropi, krijumčari se u kontejnerima na velikim trgovačkim brodovima, čije je krajnje odredište jedna od evropskih luka poput Antverpena (Belgija), Alsekirasa (Španija), Avra (Francuska), Roterdama (Nizozemska) i Hamburga (Njemačka).

Pošiljke kokaina većinom se kriju u kontejnerima svježeg voća (posebno banana), kao i smrznute voćne kaše, koje se prave u Kolumbiji i Ekvadoru. Pakiranja droge su naizgled umotana u folije, čija je osnova ugljik, kako bi se izbjeglo otkrivanje.

Pošto se takve pošiljke lako i brzo kvare i potrebno ih je što prije transportirati dalje, u lukama se manje kontroliraju. U izveštaju GI-TOK navodi se podatak Jedinice za informacije o lukama i aerodromima Ekvadora, da je u protekle dvije godine iz ove države ka balkanskim zemljama, Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Grčkoj, Crnoj Gori i Rumuniji, otpremljeno čak 25.055 kontejnera.

Pregledano je samo deset posto toga i u gotovo svakoj je bio kokain. Ključne karike u krijumčarenju narkotika iz Južne Amerike ka Zapadnoj Europi postali su Balkanci i to iz sljedećih razloga, ostvarili su dobre kontakte s lokalnim kriminalnim grupama, nabavljaju kokain izravno s plantaža na kojima se proizvodi te imaju svoje ljude u svim većim evropskim lučkim gradovima.

Ove tri činjenice su dovele do toga da kriminalne grupe sa zapadnog Balkana mogu kontrolirati potpuni krijumčarski kanal, što ih svrstava u sam vrh svetskog organiziranog kriminala. Prvi kontakti s kolumbijskim kartelima ljudi s naših prostora ostvarili su još 2001. godine, ali je najveći proboj započeo oko 2008. kada se u to uključio, kako se navodi u izvještaju GI-TOK, Darko Šarić iz Srbije. 

Specijalizirana grupa

Šarića nazivaju balkanskim Hoakinom Guzmanom, odnosno El Čapom s Balkana. U isto vrijeme, dodaje se, Albanac Arber Cekaj doselio se u Ekvador, osnovao kompaniju za trgovinu bananama i postao najveći trgovac drogom u Albaniji.

U izvještaju GI-TOK spominje se i da na tlu ovog kontinenta ozbiljno "djeluje" organizirana kriminalna grupa "Amerika", koja se specijalizirala, kako se navodi, za logistiku i transport kokaina i heroina od Kolumbije, Sjeverne Amerike i Europe, i do njih. Grupom je upravljao Mile Majk Miljanić, a desna ruka bio mu je Zoran Jakšić.

U julu 2016. godine Jakšić je uhapšen u Peruu i optužen da je drogu prenosio iz Južne Amerike u Evropu. Istražitelji kažu kako nimaju dokaze da je Jakšić stvorio kriminalnu strukturu za nabavku kokaina u Peruu i Ekvadoru.

Pored toga, Ekvador je 2000. godine usvojio dolar kao sredstvo plaćanja, a prema aktuelnim propisima, velika količina gotovine ostaje izvan formalnog bankarskog sistema, što otežava praćenje finansijskih tokova i doprinosi lakom pranju novca.

Zanimljivo, ali u Ekvadoru ne postoji zakon koji predviđa oduzimanje imovine stečene kriminalom. Posebno je zanimljiva činjenica na koju ukazuje GI, a to je da je Ekvador jedna od rijetkih zemalja koja nema bazu podataka s otiscima prstiju i fotografijama stranaca, odnosno ljudi koji ulaze u zemlju.

Često se predstavljaju kao biznismeni i turisti i odlično govore španski jezik, što im olakšava povezivanje s lokalnim kriminalnim grupama.

. Njihov zadatak je napraviti kontakt, ugovoriti količinu i cijenu, organizirati isporuku kokaina i njegov transport dalje - opis je ljudi sa zapadnog Balkana koji stižu u Ekvador da uplove u narko-vode.

Također, Ekvador je smješten između Kolumbije i Perua, gdje se proizvodi oko 90 posto ukupne količine kokaina, ekvadorske granice su okarakterizirane kao porozne, navodi se kako ima blage zakone, a nigdje nije lakše promijeniti identitet i kupiti lažni lični dokument. U ovu zemlju stranci mogu ući praktično bez vize, do 90 dana, kao i da taj boravak produže za još toliko, što omogućava da ostanu bez problema pola godine.