Vijest o smrti Branka Lustiga (87) ponovo iznosi na vidjelo fascinantnu životnu biografiju čovjeka koji je tokom Drugog svjetskog rata preživio dva nacistička logora Aušvic i Bergen-Belsen i nakon toga uspio osvojiti čak dva Oskara za velike holivudske filmske hitove - "Schindlerovu listu" i "Gladijatora".

Lustig je rođen 1932. u jevrejskoj porodici u Osijeku, gdje je s djedom i bakom posjećivao lokalnu sinagogu.

Tokom holokausta kao dijete preživio je neljudske uvjete nacističkih koncentracionih logora, u kojima mu je stradala većina članova porodice, dok mu je otac ubijen u Čakovcu.

- Kad su nas iskrcali iz vagona, do mame je dotrčao jedan zatvorenik i samo joj je uspio reći neka kaže da mi je 16 godina. Tako je i postupila. Da to nije rekla, završio bih, kao i moja baka, u krematoriju, jer su se rješavali djece koja im nisu mogla biti od koristi. Mamu sam vidio još samo jednom, ošišanu i nagu kako trči preko dvorišta. Nju su zatim odveli na rad u fabriku oružja u Esen, a mene u rudnik ugljena. Mislio sam da su je ubili. Kasnije su me premjestili u radni logor Doru Mitelbau u centralnoj Njemačkoj, gdje smo radili rakete V1 i V2 u fabrici sagrađenoj pod brdom. A u februaru 1945. prebacili su nas u logor Bergen-Belsen, u kojem je, 25 metara od moje barake, mjesec kasnije umrla Ana Frank (Anna) - ispričao je Branko Lustig prije deset godina u intervjuu za "Gloriju". 

Na dan kad su ga oslobodili imao je samo 30 kilograma.

Ne okreći se, sine

Nije stoga ni čudno da je, sarađujući sa Stivenom Spilbergom (Steven Spielberg) na filmu "Schindlerova lista", produkcijski na izuzetno dojmljiv način oživio iskustvo holokausta. 

Početkom pedesetih Branko Lustig studirao je glumu na Kazališnoj akademiji u Zagrebu i kao 23-godišnjak se ubacio u filmski posao, radeći kao pomoćnik režisera u zagrebačkom Jadran filmu. Još 1956. radio je s režiserom Brankom Bauerom na kultnoj ratnoj drami "Ne okreći se, sine", koja je osvojila tri Zlatne arene u Puli.

Iskustva u radu sa stranim produkcijama stekao je radeći na filmovima "Guslač na krovu", "Sofijin izbor", "Limeni bubanj", "Vjetrovi rata" i "Rat i sjećanja", a potom je 1988. otišao u SAD, gdje je ubrzo pokazao svoje kvalitete i 1990. osvojio nagradu Emi za TV seriju "Vjetrovi rata".

Nakon prvog Okara sa Spilbergovim filmom 1993. Lustig je producirao mnoštvo zapamćenih djela, kao što su "Hannibal" (2001.), "Pad crnog jastreba" (2001.) i "Kraljevstvo nebesko" (2005.).

Svi njegovi filmovi donijeli su zaradu

O svojim holivudskim producentskim iskustvima ispričao je u jednom intervjuu za "Nacional".

- Ja sam došao u vrijeme kad je kapital počeo igrati veliku ulogu u filmskoj industriji i ubacio sam se u “Schindlerovu listu”, koja je, zapravo, evropski film. Stiven Spilberg je snimio crno-bijeli film, a kad su ga pitali zašto je to napravio, odgovorio je: "Za mene je Drugi svjetski rat bio crno-bijeli, gledao sam televiziju i sve vijesti koje su dolazile iz Evrope prikazivane su u crno-bijeloj tehnici." Kompanija "Universal" bila je protiv toga da se film snima u crno-bijeloj tehnici i da nije bilo Leva Vasermana (Lew Wasserman), tadašnjeg predsjednika "Universala", loše bismo prošli. 

Oni su htjeli film u boji, ali je Vaserman rekao da može biti crno-bijeli, a Spilberg je ubacio pojedine scene u boji... Kompanija "Universal" nije nam htjela dati novac za taj film jer su smatrali da nije vrijedan. Budući da je to bio moj prvi veliki film, želio sam dokazati da sam ja glavni i onda je Vaserman rekao Spilbergu: "Ako možeš napraviti film za 21 milion dolara, onda ćeš dobiti novac." 

Film "Gladijator" napravljen je za 110 miliona dolara. Mučio sam se kao pas, putovao sam, našao partnere, svašta izvodio. Rekao sam ljudima u "Universalu" da ćemo snimiti film za 23 miliona dolara, a oni su mi rekli da ovo nije evropska pijaca pa da se pogađamo, ali smo na kraju snimili film za 23 miliona, što niko ne vjeruje. Zaradili smo pet puta više - ispričao je Lustig. 

Lustig se pohvalio da je radio na filmovima koji su svi odreda donijeli zaradu.

Sarađivao je i sa slavnim režiserom Ridlijem Skotom (Ridley Scott) osam godina. 

- Na kraju smo se rastali, ali to ne znači da ga ne smatram genijalnim režiserom. On je, nakon Spilberga, jedan od najboljih američkih režisera današnjice - kazao je Lustig.

Počasni građanin

U aprilu 2019. je proglašen počasnim građaninom Zagreba, 2017. počasnim građaninom Čakovca, a 2010. počasnim građaninom Osijeka. 

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je Lustiga 1994. godine Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom za zasluge u promicanju međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske.

Godine 2014. predsjednik Francuske dodijelio mu je Odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti, a iste je godine uvršten među 50 najboljih svjetskih filmskih producenata svih vremena, kao 29. na listi uglednog časopisa "The Daily Beast".

Oskara koji je osvojio za "Schindlerovu listu" darovao je 2015. Muzeju holokausta u Jerusalemu.

Povratak nakon 20 godina

Nakon 20 godina života u Los Ađelesu, Lustig se počeo sve češće vraćati u Hrvatsku, gdje je živio u Zagrebu. 

Njegov životni stav možda je najbolje sažeo "Hollywood Reporter", koji je u jednom članku prenio Lustigove riječi: "Kada sam izašao iz logora prije 70 godina, odlučio sam da ne mrzim ljude zbog toga što su učinili. Kako bih mogao živjeti 70 godina i svaku večer kada idem u krevet razmišljati o tome kako nekoga mrzim?"

Od 2008. godine bio je predsjednik Festivala tolerancije - JFF Zagreb, do prije nekoliko godina poznatog pod nazivom Festival židovskog filma. 

Među posljednjim javnim angažmanima bilo mu je učlanjivanje u stranku Milana Bandića 365 te je kao kandidat te liste izabran na lokalnim izborima 2017. u Zagrebu, ali se time nije aktivno bavio, piše Index.hr.