Marina Abramović umjetnost je oduvijek predstavljala kao prizivanje stanja svijesti iznad ili ispod svakodnevice. To stanje svijesti postiže u trenucima kada joj se tijelo odupire boli, zbog čega nanošenje povreda vlastitom tijelu postaje njen umjetnički amblem.  

Rođena je u Beogradu 1946. godine i prvi put nakon 44 godine Beograđani, ali i gosti iz regiona, imat će priliku u septembru pogledati retrospektivnu izložbu „Čistač“ jedne od najvećih svjetskih umjetnica u Muzeju savremene umjetnosti.

Povratak umjetnice

- Veoma se radujem povratku kući i predstavljanju retrospektive rada publici na ovim prostorima. Želja mi je da 'Čistača' pogledaju, prije svega, mladi kojima bih voljela da približim sve što sam uradila u proteklih 50 godina - izjavila je Abramović ususret septembarskom druženju.

Marina Abramović je svoje nimalo jednostavno djetinjstvo, za koje i sama kaže da je bilo s mnogo krvi, opisala u brutalno iskrenoj autobiografiji „Hod kroz zidove“. Za umjetnost se odlučila vrlo mlada. Prema njoj, kao ženi i umjetnici, ljudi nikada nisu bili ravnodušni. Ili je vole ili ne. Šezdesetih godina se udala za umjetnika Nešu Paripovića. Bili su u braku pet godina, ali nikada nisu živjeli zajedno.  

„Ritam 10“ je bio njen prvi radikalniji performans koji je izvela u Edinburgu. Raširila je prste ruku i igrala se nožem, a svaki put kada bi se ranila, popila bi žestoko piće, iako nikada nije pila. Potom bi ponovo uzela nož i nastavila. Preformans je prouzrokovao mnogobrojne reakcije medija, gdje je većina njih pisala da pripada ludnici.

Kada je njena majka otkrila što joj sve kćerka radi u ime umjetnosti, bacila joj je staklenu pepeljaru u glavu, rekla je da joj je “dala život” i da će joj ga sada “uzeti nazad”.

Marina je jednom prilikom u izjavi za medije kazala da na samom početku ni ona sama nije znala o čemu govori njena umjetnost.

Bez straha i ljutnje

- Kada ste mladi umjetnik, nemate pojma šta radite. Svaki umjetnik koji kaže da to zna, laže. Mislim da je kod mene, a to mi je postalo jasno nakon pisanja knjige, bio ključan i dominantan nedostatak ljubavi u porodici i pokušaj da tu ljubav stvorim s umjetničkim svijetom. Voljela bih umrijeti bez straha i ljutnje. Učinit ću sve što je u mojoj moći da to postignem - kazala je Marina.

U svojoj 29. godini u holandskoj galeriji „De Appel“ upoznaje Ulaja (Ulay), holandskog umjetnika rođenog istog dana kada i ona, s kojim provodi narednih životnih, ali i umjetničkih 12 godina.

U Veneciji 1976. godine zajedno izvode performans „Relation in Space“, gdje se njihova gola tijela sudaraju u pokušajima mimoilaženja. Na mjestu gdje je dolazilo do trenja postavili su mikrofon pa je zvuk pojačao senzaciju sudaranja. Bol je i ovaj put bila ključni začin performansa.

Godine su primijenile štošta u životu Marine Abramović, mnogo je faza doslovno ucrtalo trag na njenom tijelu, dok je život slavila blizinom smrti. Međutim, godinama je nepokolebljiv ostao nagon koji je razdire da svoj fizikum i psihu testira – javno.

 Šetnja Kineskim zidom do bolnog raskida

Ulaj i Marina su dugo planirali svoje vjenčanje, koje je također trebalo biti u formi performansa. Zamišljeno je da svako krene s jedne strane Kineskog zida i vjenčali bi se na sredini, nakon što prijeđu po 2.500 kilometara. Na dozvolu za ovaj poduhvat u komunističkoj Kini čekali su godinama.

Za to vrijeme u Amsterdamu Marina primjećuje da joj se više ne sviđa Ulajev miris, a druga žena je zatrudnjela s njim i tako je njihovom odnosu došao kraj. Međutim, sudbina je htjela da upravo tada dobiju dozvolu za simboličnu šetnju po Zidu.

Godine 1988. svako kreće sa svoje strane Kineskog zida. Mjesecima hodaju pod ekstremnim vremenskim uvjetima kako bi se oprostili na sredini. Tri mjeseca krećući se pravolinijski ususret raskidu.

Postavka izložbe „Čistač“

Postavka „Čistač“ hronološki prati sve faze kompleksne pedesetogodišnje karijere umjetnice – od ranih slikarskih i konceptualnih radova, preko solo performansa i zajedničkog rada sa Ulajem, do kultnih radova iz samostalne karijere Abramović.

Publika će moći pogledati više od 120 radova.

Čuveni performans „Artist is present“

Marinin najčuveniji performans je „Artist is present“ (2010). Tri mjeseca Marina je sedam sati dnevno nepomično sjedila, bez hrane i vode, dok je nasuprot njoj stajala stolica na koju su posjetioci mogli sjesti i gledati je u oči.

Najveće iznenađenje tom prilikom je priredio njen bivši partner Ulaj kada je nakon toliko godina sjeo prekoputa nje. Samo tada Marina je narušila statičnost performansa, kako bi se rukovala s njim.

Izlaganje struji od milion volti

Osnivanjem MAI – Marina Abramović Instituta u okolini Njujorka, gdje danas živi, njena misija mijenjanja ljudske svijesti kroz saradnju obrazovanja, kulture, spiritualnosti, nauke i tehnologije dobila je novu dimenziju. Planirano je da Kraljevska akademija umjetnosti 2020. godine ugosti njen solo performans u okviru kojeg će se izložiti struji od milion volti.

Ako performans uspije, Marina, kojoj će tada biti 73 godine, ugasit će svijeću udaljenu metar jer bi električno polje trebalo da odbije plamen.