Dan nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na sofijskom samitu EU – zapadni Balkan rekao da želi vjerovati da će Srbija u narednom periodu imati dovoljno snage da dođe do rešenja za Kosovo, Vuk Drašković, nekadašnji ministar vanjskih poslova i čelnik Srpskog pokreta obnove (SPO), koji je na listi vladajuće Srpske napredne stranke, za Radio Slobodna Evropa kaže da Vučićevi stavovi o tome šta je stvarnost Kosova nailaze na otpor nacionalne elite u Srbiji, opozicije i Crkve.
- Vučić govori, podsjeća, sa oprezom, s obzirom na to da zna kakvo je većinsko raspoloženje u narodu, da je Kosovo izgubljeno, da je bio rat, da smo potpisali kapitulaciju, da nema države Srbije na Kosovu, nikakvih njenih institucija vlasti, da je proglašena nezavisnost i da je Međunarodni sud pravde presudio da ta deklaracija nezavisnosti nije protivna ni Povelji Ujedinjenih nacija, ni međunarodnom pravu, ni Rezoluciji 1244. On govori i da je Srba danas na Kosovu jedva nešto iznad pet procenata, da se osipaju, da odlaze, upozorava da nam se prazni i Srbija, da ljudi u kolonama odlaze u zapadne zemlje. I sve je to tačno. Kaže i da je protiv zamrznutog konflikta - podsjeća Drašković i kaže da se plaši odluke da se ide pred narod, odnosno, na referendum o Kosovu.
- Mislim da se to mora izbjeći zato što narod uopće ne zna – ne da ne priznaje, nego ne zna – ove činjenice. Dakle, ljudi misle da je Kosovo sastavni dio Srbije - kaže Drašković.
Nakon skorašnjih posjeta Vašingtonu, Berlinu i drugim međunarodnim adresama Vučić od javnosti ne krije da je za Zapad pitanje statusa Kosova riješeno.
I dalje, međutim, insistira na kompromisu Prištine i Beograda, a da i ne nagovještava šta podrazumijeva pod tim. Da od podjele Kosova ili razmjene teritorija nema ništa – zapadna međunarodna zajednica sve vrijeme ponavlja. Šta je to, onda, Vučićev kompromis, odnosno, šta su to „legitimni interesi Srbije na Kosovu“, koje u posljednje vrijeme spominje - on ne otkriva.
Koji je to maksimum do kojeg je spreman da „popušta“ po pitanju Kosova? Da li bi prihvatio da Beograd prestane da sprečava Kosovo da postane članica UN-a i drugih međunarodnih organizacija, za Zajednicu srpskih općina koja ne bi bila puka institucionalna dekoracija bez ikakvog značaja?
- Nikakvo očuvanje zamrznutog konflikta neće predložiti, a većina naroda kojem treba da se obrati je upravo za to najcrnje rješenje, za status quo - upozorava Drašković i postavlja značajna pitanja koja sugeriraju koliko građani žive u neznanju kad je o Kosovu riječ:
- Zna li, recimo, narod da bi jedan pravno obavezujući sporazum između Kosova i Srbije, za koji se i sam zalažem, pri čemu Srbija ne mora formalno priznati kosovsku nezavisnost, niti to od nje iko traži, napravljen po uzoru na sporazum između nekadašnje Istočne i Zapadne Njemačke, zapravo bio jedino razumno rješenje koje bi dalo krila i Srbiji i Kosovu? Ne, narod to ne zna - konstatira Drašković.
Realnost ide drumom, a mediji, nacionalna elita i propaganda, tobože u ime podrške Vučiću, idu šumom, zagovarajući potpuno drugačije stavove. Izmišlja se svašta i manipulira se Rusijom kao nekakvim spasiteljem. Javnost je, ukazuje Drašković, sistematski varana da Srbi na Kosovu ništa nisu dobili gubitkom Kosova, iako su dobili dosta toga, ponajviše Ahtisarijevim planom, koji je ugrađen u kosovski ustav.
Drašković podsjeća da su stvorene nove srpske općine; zagarantirano učešće kosovskih srba u vladi i parlamentu; službena upotreba jezika i ćirilice; ekonomske i druge veze sa Srbijom; da je zagarantirana imovina Srpske pravoslavne crkve na Kosovu, kao i religijsko i kulturno naslijeđe; nemogućnost ujedinjenja Kosova i Albanije.
Slobodan Milošević je, ističe, izgubio Kosovo, ali je velika satisfakcija data srpskoj manjini dokumentom Martija Ahtisarija iz 2007. godine. To su političke elite Srbije od naroda krile zato što su odbacile Ahtisarijev plan.
