(Od specijalnog izvještača "Dnevnog avaza" iz Sofije)

Kako je najavljeno, premijer Španije Marijano Rahoj (Mariano Rajoy) nije se jutros pojavio na samitu Evropska unija - zapadni Balkan.  

Protestirajući zbog prisustva Kosova, koje zvanični Madrid, ali i još četiri države EU, ne priznaju kao nezavisnu državu, ne prisustvuje skupu, on je sinoć napustio Sofiju.

Unutrašnje pitanje

Prvi ljudi Slovačke, Rumunije, Grčke i Kipra, koje također ne priznaju Kosovo, ipak prisustvuju samitu.

Rahojev potez mnogo je više unutrašnje, nego balkanske naravi, s obzirom na to da Španija ima rastući sukob s svojim dijelom teritorije, Katalonijom, koja se nastoji otcijepiti.

Upravo zato je španska retorika najtvrđa, a akcije najoštrije i najkonkretnije.

Zvaničnici Evropske komisije i drugih institucija EU ističu da će izostanak Madrid "opravdati" potpisivanjem zvanične deklaracije na samom kraju samita.

U njoj nema ništa spektakularno novo, a još manje veliko.

Ponovit će se da je Balkanu mjesto u EU, da region ima priliku iskoristiti pruženu ruku, da se reforme moraju provoditi da bi se članstvo zaslužilo, region se mora pomiriti sa sobom da bi mogao prosperirati u Uniji, te se boriti protiv ilegalne imigracije i terorizma.

Set reformi, podijeljenih u šest blokova, poznat je još od februara ove godine, kada je Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), predsjednik Evropske komisije, objavio strategiju tog tijela za zapadni Balkan. U njoj je, čak, navedeno da bi države koje budu najagilnije u provođenju reformi mogle pristupiti Uniji do 2025. godine. Junker je tada imenovao Crnu Goru i Srbiju, kao jedine države iz regiona koje već pregovaraju o članstvu s EU, ali je dodano da i druge četiri zemlje mogu prestići Podgoricu i Beograd, ako predano budu radile na reformama.

Deklaracija će zapadnobalkanskim državama ponoviti da su "vrata EU otvorena". Kada? To niko ne zna.

Nakon 15 godina, koliko je prošlo od prvog samita EU - ovaj region u Solunu, Brisel se ponovo bavi Balkanom.

Njegove aktivnosti iznuđene su agresivnim nastupom Rusije, ali i Turske, Saudijske Arabije i Kine, koje se sve čvršće ukotvljuju u Balkan.

Evropski lideri svjesni su da moć Unije u našem regionu slabi i da je taj proces sasvim neprirodan, neracionalan i upravo zbog toga, veoma opasan.

EU je vodeći investitor i vanjskotrgovinski partner Balkana s 80 posto udjela u obje oblasti. No, ona se u javnoj percepciji stanovništva regiona ne doživljava tako. Mnogo su popularnije ne samo Rusija i Turska već i SAD, od Unije.

S druge strane, u državama koje su članice EU, otpor daljnjem širenju je izražen. Koliko god bili jaki argumenti političara i funkcionera, kako samih država tako i institucija u Briselu, populistička i ksenofobna vriska je jača. Čak 47 posto stanovništva EU ne podržava daljnje širenje ovog bloka. Prednjači Austrija s 68 posto onih koji su protiv, dok je na samom dnu Malta s 22 posto onih koji ne žele nove prijeme država u EU. U Njemačkoj je 63 posto protivnika, a slični su procenti za Francusku i Holandiju.

Za Angelu Merkel podaci su više izazov, nego problem. Ona je, jučer u Bundestagu poručila da će Balkan biti dio EU. Kada i kako, nije rekla. No, "kako" se odavno zna - reformama!

Finansijska pomoć

EU će još snažnije podržati zapadni Balkan i finansijski. Posebno će se izdašno finansirati regionalni projekti - izgradnja modernih cesta i pruga, te digitalno povezivanje.

Brisel već pomaže u dodatnom smanjenju troškova rominga kako unutar šest država zapadnog Balkana tako i prema EU.

Balkan i Evropska unija suočeni su s istim izazovom. Ukoliko se trusni region, osakaćen ratovima 90-ih godina prošloga stoljeća, dalje bude ignorirao, a evropski političari uzmicali pred lažima populista, i jedni i drugi mogli bi platiti ogromnu cijenu.

Čak i Junker, koji je prije četiri godine ugasio svjetlo proširenja, upozorava na to da bi Balkan mogao opet potonuti u sukobe, ako njegovi građani jasno ne vide da postoji svjetlo na kraju dvije decenije dugog tunela i da je ono upaljeno u Briselu.