Premijera predstave "Uhvati zeca“ upriličena je u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS), a mlada glumica Ana Marija Tomić utjelovljuje glavnu ulogu Sare, djevojčice koja sazrijeva u mladu ženu, prolazeći kroz put unutar okrutnog patrijarhalnog i mračnog perioda devedesetih godina. 

Za “Dnevni avaz” govorila je o predstavi te otkrila malo više o svojoj ulozi.

Pukotina bića

- Na tom putu Sara upoznaje najbolju prijateljicu, prvu ljubav, prolazi kroz traumatičan odnos s majkom i prvo seksualno iskustvo koje je lišeno romantizacije. Kroz svoje iskustvo, vidim koliko prijateljstvo može biti lijepa, ali i kompleksna veza. Iako prijateljstva ponekad nose bol, nesporazume, pa i raskide, u njihovoj suštini nalazimo neprocjenjivu vrijednost. Pripremajući se za ovu ulogu, analizirala sam svoje dugogodišnje prijateljstvo, tražeći slične kockice. Ženska prijateljstva su, prema mom mišljenju, najdragocjeniji odnosi u našem životu jer omogućuju da rastemo, da razumijemo sebe kroz drugog, i da ponekad pronađemo u pukotini našeg bića ono što je izgubljeno ili zakopano - kazala je Tomić.

Dodala je da se svi možemo poistovjetiti da smo nekoga voljeli i izgubili.

- Sjećam se da sam plakala kada sam prvi put pročitala roman "Uhvati zeca“, jer sam se sjetila svoje prijateljice Mersije, koju sam nesebično htjela čuvati samo za sebe, ali smo se ipak morale razdvojiti. Kroz te priče postajemo svjesniji dubokih veza koje imamo s prijateljima, kao i ranjivosti koje dolaze s neizbježnim gubicima - rekla je Tomić.

Male radosti

Istaknula je da se i sama uhvati u potrazi za poentom u životu.

- Suludi život, negdje se smije i namjerno mi podmeće nogu, ili pruži ruku. Ukoliko prihvatimo da život ne mora uvijek imati poentu, možemo osloboditi sebe od stalne potrage za smislom i početi više cijeniti trenutke, spontanost i male radosti - kazala je Tomić.

Dobitnica Zlatne značke

Tomić je završila Muzičku akademiju Univerziteta u Sarajevu te je dobitnica Zlatne značke, dok trenutno privodi kraju studij glume na Akademiji scenskih umjetnosti. Pohađanje dva fakulteta, ali i rad na predstavama zahtijevalo je ogromnu posvećenost i organizaciju.

- Svakako da je najizazovnije bilo balansirati vrijeme, energiju jer obje akademije zahtijevaju intenzivan rad, što ponekad dovodi do mentalnog i fizičkog iscrpljenja, ali ako si strastven u vezi s onim što studiraš i imaš snažnu unutrašnju motivaciju, uprkos svim izazovima, svako proživljeno iskustvo je zaista ispunjavajuće - poručila je Tomić.