Predstava „Helverova noć“ u režiji Dine Mustafića večeras slavi 15. rođendan i bit će izvedena na sceni Kamernog teatra 55. Kako su jučer na pres-konferenciji kazali glumci Mirjana Karanović i Ermin Bravo, velika je stvar igrati jedan komad 15 godina i držati interes publike.
Nakon što je direktor Emir Hadžihafizbegović saopćio da je Kamerni teatar podnio inicijativu da Karanović 6. aprila dobije priznanje počasnog građanina Grada Sarajeva, glumica nije mogla sakriti suze i zaplakala je.
Čahura u pozorištu
- O inicijativi Kamernog sve su rekle moje suze. Mnogo mi to znači. Sarajevo je, osim Beograda, grad u kojem sam najviše radila. Tu imam puno prijatelja, ali i publiku koja me voli. Sarajevo i ja ovom viješću ozakonili smo našu vezu – govori Karanović u intervjuu za „Dnevni avaz“.
Večeras „Helverova noć“ slavi 15. rođendan.
- Nakon premijere očekivala sam da ću svakog mjeseca dolaziti ovdje i tako je bilo do prije nekoliko godina, kada smo imali pauzu na repertoaru. Ovo je komad koji će se, vjerovatno, još dugo igrati. Predstava uhvati publiku na jedan fantastičan način, harizmatično i emotivno ih veže.
Publika voli predstavu i zbog Vas i Ermina Brave, ustvari, načina na koji donosite priču.
- Nije teško postići tu uigranost, jer kad nešto voliš, ne osjećaš težinu. Predstava je fizički zahtjevna, ali ona je događaj u životu poslije kojeg se osjećaš kao poslije neke duhovne terapije. Više to ne gledam kao predstavu, nego čahuru koja postoji u pozorištu, u kojoj tokom igranja mi i publika proživimo neki život.
Promjene u tijelu
Podržavate i proteste u Beogradu. Šta mislite kako će završiti?
- Podržavam ih, ali stvarno ne znam šta će da bude. Nemam mozak da analiziram tu situaciju i ne želim. Ali, svakako je dobro da su se ljudi pokrenuli iz nekakvog mrtvila.
Nedavno ste proslavili rođendan, kako gledate na godine?
- Rođendan nisam nešto slavila. Od djetinjstva nemam tu naviku i roditelji nisu organizirali neka slavlja. Rođendan i nije neki bitan dan u mom životu. S druge strane starenje je istovremeno zastrašujući proces, dešavaju se promjene u tijelu, češće idem kod ljekara, osjećaju se posljedice. Opet, starenje donosi pamet, sada sam pametnija nego što sam bila. Sada shvatam neke stvari koje ranije apsolutno nisam mogla i došla sam do nekih sasvim novih zaključaka. Možda si slabiji fizički, ali umno napreduješ.
Borila sam se za druge
Na pressu ste kazali da je najbolji način za opstati biti neprimijećen.
- To govorim generalno za ljude i situaciju na Balkanu, kako preživjeti u sredinama koje su netrpeljive prema drugačijim osobama i nisu senzibilizirane. Prema ljudima druge vjere i nacije, prema onima koji imaju fizičke ili mentalne hendikepe ili onima koji imaju drugačiju viziju života...
Osim što sam se u životu borila za sebe, to sam radila i za ljude koje sam smatrala da nisu u poziciji, snazi, ili životnoj situaciji da mogu da se sudare s iskušenjima i stvarima koji im se dešavaju.
Ermin i ja potpuno smo predani
- U predstavi smo Ermin i ja potpuno u emotivnom smislu otvoreni i predani i nema tu nikakve ograde niti kalkulacija, a to se osjeća. Ta emotivna ogoljenost ruši pregrade između publike i nas – govori Karanović.
