Predstava „We were born naked and the rest is ...“ premijerno je izvedena na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), dok je prva repriza planirana za večeras u 20 sati.
Uloge su pripale Maji Salkić, Snežani Bogičević, Tini Keserović, Jasenku Pašiću i Adiju Hrustemoviću.
Prirodan proces
Režiju potpisuje njemački reditelj Florijan Fišer (Florian Fischer), koji nam je govorio o predstavi, ali i o Sarajevu, gradu u kojem je već peti put zbog ovog projekta koji, kako nam je rekao, traje već nešto više od dvije godine.
- Nadam se da će poruka predstave biti dovoljno jasna. Svi imamo porodicu, međutim, mi je ne biramo. Odrastanje u porodici i život u njoj mogu predstavljati različite probleme. Svjesni smo toga, kao što smo svjesni ideje i načina razmišljanja da je porodica prirodan proces. Međutim, praćenje takvog striktnog načina razmišljanja nas u neku ruku lišava alternativnih mogućnosti. Radili smo tako da nismo željeli davati nikakvu definiciju toga šta porodica ustvari jeste ili kako je treba shvatati, već da tu interpretaciju ostavimo otvorenu za gledaoce – govori Fišer.
Dodaje da se porodica može definirati kao grupa ljudi koji brinu jedni o drugima, koji su povezani i odgovorni jedni za druge i koji se vole.
- Povezani su istim konceptima, uvjerenjima, vrijednostima, istom idejom šta bi život trebao biti. Ali, željeli smo se baviti idejom šta je to porodica i zašto nemamo alternativnih mogućnosti, zašto ne možemo izmisliti vlastite porodice i šta je to što se dešava unutar porodica. Tu podrazumijevamo i nasilje. Osamdeset posto ubistava dešava se unutar porodice. Očigledno je da su porodice i veliko utočište nasilju na različitim nivoima, ne samo fizičko nego i psihološko – kazao je Fišer.
Lijep susret
Ističe da ga je Sarajevo fasciniralo, jer je grad pun historije.
- Ovdje mi se mnogo sviđa, jer je istovremeno veoma drugačije, a i nije. Uzbudljivo je. Imao sam lijep susret s ansamblom SARTR-a. Oni su me naučili neke stvari, a ja sam bio u mogućnosti predstaviti neke stvari njima. Pronašli smo zajednički jezik – zaključuje Fišer.
