Baletna predstava „Krcko Oraščić“ premijerno će biti izvedena u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS) 29. novembra.  

Koreografiju i režiju sarajevskog „Krcka“ potpisuje Konstantin Kostjukov, kostimi su kreacija Amne Kunovac-Zekić, a scenografija je djelo Josipa Lovrenovića. Glavne uloge dobili su solistica Baleta NPS-a Sarajevo Tamara Ljubičić i solista beogradskog baleta Igor Pastor, a među solistima Baleta NPS-a je i Jovana Milosavljević.

 Više verzija

Kako je u razgovoru za „Dnevni avaz“ kazala, u pitanju je veliki profesionalni izazov za baletne igrače.

- Unutar same priče o „Krcku Oraščiću“ postoji više verzija libreta baleta, pa zavisi od koreografa kako će postaviti predstavu. Balet je veoma zahtjevan, kako za soliste tako i za ansambl i obiluje velikim scenama. U dva čina događa se uzbudljivo putovanje puno mašte i iluzije koju nam donosi priča djevojčice Maše i njenog hrabrog lutka, a kasnije princa Krcka.

U dva čina baleta pojavljuje se mnoštvo likova, uzbudljivih scena i plesova koji predstavu čine odličnim baletnim štivom za djecu i roditelje – pojašnjava nam Milosavljević.

Ona igra Kolumbinu, mehaničku lutku koju na slavljeničku zabavu djeci donosi gospodin Droselmajer.

Ženski ansambl 

- Zaista fantastičan lik. Također, igram u sceni "Pahuljice" koju čini ženski ansambl, tačnije mnoštvo balerina. Scena "Pahuljica" predstavlja idilični zimski prizor Mašinog i Krckovog putovanja. U divertismanu drugog čina pripala mi je "Ruska igra“. Mnoge moje kolege imaju više uloga i zadataka u "Krcku Oraščiću" – kaže Milosavljević.

Dodaje da je ovo prvi put da sarađuje s Kostjukovim, zbog čega je veoma sretna.  

- Drago mi je što mi se ukazala prilika da igram u predstavi tradicionalne baletne svjetske baštine kao što je "Krcko Oraščić". Sarajevski balet nije imao priliku igrati ovu predstavu od davne 1973. godine, kada je balet izvođen u koreografiji Slavka Pervana - ističe balerina.

Komunikacija bez riječi 

Jovana Milosavljević govori da ju je baletnoj umjetnosti posebno privukao čarobni svijet igre i nestvarne ljepote.

- Ali uz obrazovanje i stjecanje radnog iskustva moji razlozi i motivi su se stalno mijenjali. Zbog mnogo čega obožavam teatar i baletnu umjetnost, ali najviše zbog toga što se plešući izražavam i komuniciram bez ijedne riječi. To je tako drevno i suvremeno u isto vrijeme. Za mene umjetnička igra, kao i svako kreativno djelovanje, traži stalne promjene i preispitivanje samoga sebe – poručuje Milosavljević.