Najavio je Milorad Dodik da će pokrenuti važne međunarodne aktivnosti prije svega nekoliko dana.
Da bi napustio državu, morao je prvo ilegalno da pređe granicu BiH i Srbije, a onda ga je u Beogradu dočekao avion koji je doletio iz Banje Luke. Zamisli te ironije da u vlastitoj državi ne možeš da poletiš avionom, nego da kao najveći kriminalac, ubica, narkodiler moraš da ideš u drugu državu.
Ipak, kao kula od karata se sve razbilo na prvoj od tih međunarodnih aktivnosti. Otišao je u Izrael, gdje su mu rekli da je nepoželjan nakon što je Sud BiH zatražio da se za njim raspiše međunarodna potjernica, što još moraju odobriti u sjedištu Interpola. On je ponižen i od „Jerusalem posta“, koji je objavio da ih je Dodik molio da gostuje u njihovom podcastu.
Možda nije Izrael neki najbolji primjer demokratije, možda i sagovornici na samitu jesu razni ultradesničari, ali kakav god da bio ovaj događaj, oni nisu spremni srozavati svoju reputaciju zbog osobe koja će, izvjesno, prije ili kasnije, u BiH ili nekom drugom dijelu svijeta biti uhapšena.
To se najbolje moglo čuti i ranije od zvaničnika Vlade Italije, koju predvode desničari, gdje je pružena jasna podrška institucijama BiH i gdje su osuđeni separatistički potezi RS.
Možda će Dodik dobiti malo na vremenu, jer je Srbija uputila primjedbu na zahtjev za Interpolovom potjernicom, možda se uspije tako vratiti i do Srbije, možda stigne i do još jedne destinacije, ali je činjenica da će u rodne Laktaše morati doći ilegalno.
Nakon tog dolaska u Laktaše, izvjesno je da neće moći zapadnije o Bosanskog Novog, a sve istočnije od Lončara i Pelagićeva će mu značiti rizik od hapšenja. Može on tako sigurno još dugo s gomilom naoružanih policajaca, no da li je to stvarno život koji je dostojan čovjeka? Na slobodi si, a osjećaš se zatočeno.
