Novi poraz, nova blamaža – BiH je izgubila i od Gruzije, još jednog autsajdera na evropskoj rukometnoj sceni. Ovo nije samo poraz, ovo je ogledalo katastrofalnog stanja u našem rukometu. Igra bez ideje, bez agresije i bez želje da se nešto promijeni.

Godinama se govori o problemima u Savezu, lošim uslovima i nedostatku ulaganja, ali koliko dugo će se to koristiti kao opravdanje? Ako nas pobjeđuju selekcije koje su do jučer bile rukometni anonimusi, onda je jasno da smo dotakli dno. I, što je najgore, ne nazire se plan kako da se iz ove situacije izađe.

Ima li uopće izlaza iz ovog tunela ili ćemo nastaviti da budemo vreća za udaranje u evropskom rukometu?

Reprezentacija već godinama nema jasnu viziju. Selektori dolaze i odlaze, plan rada ne postoji, a igrači su prepušteni sami sebi. Koliko se ozbiljno pristupa omladinskim selekcijama? Gdje su ulaganja u budućnost? Kako se planira konkurisati ekipama koje napreduju, dok mi nazadujemo?

U drugom sportovima, poput fudbala i košarke, barem povremeno bljesnemo i pokažemo da možemo, ali rukomet se potpuno urušio. Ranije smo mogli parirati i najvećim evropskim ekipama, danas gubimo od reprezentacija koje su se donedavno učile pravila rukometa.

Hoće li neko napokon preuzeti odgovornost ili ćemo nastaviti da tonemo, dok nam rukomet ne postane tek fusnota u sportskim izvještajima?

Sada nema ni ministara, ni premijera da se slikaju i pričaju "kako su spasili Rukometni savez".