Za tri dana, 14. decembra, tačno će biti 30 godina otkako je Kris Dejl (Chris Dale) s bendom "Skunkworks“ i legendom metal muzike Brusom Dikinsonom (Bruce Dickinson) svirao u opkoljenom Sarajevu.

Zvuci njegove bas gitare i danas mnogima odjekuju u ušima, jer je ovaj nastup bio jedna od rijetkih svijetlih tačaka tokom četverogodišnjeg konstantnog bombardiranja grada, pucanja iz snajpera, gladi i žeđi. Muzičari su s UN-ovim pripadnicima ušli, a kasnije i izašli, iz Sarajeva i u krcatom Bosanskom kulturnom centru održali svirku za pamćenje. Mogla je biti i posljednja u njihovim tada mladim životima, jer snajperisti oko Sarajeva nisu inače birali svoje žrtve.

Nisu samo svirali, obilazili su grad, koliko se to dalo. Posjetili su djecu čiji su roditelji ubijeni i osjećali krivicu što ne mogu više pomoći, nesvjesni koliko je ljudima tog grada sam njihov dolazak značio. Dao im je nadu, vjeru da će preživjeti i da postoji život izvan sarajevskih podruma.

Možda bi i pomogli više u smislu nekog novca, hrane, vode, da su znali da dolaze u ratnu zonu.

Dejl je tada imao 27 godina i vrlo iskreno je u razgovoru za "Avaz" kazao da je bio neinformiran, samim tim nespreman za sve što je vidio u Sarajevu. Smrt, glad, razoren grad i nepodnošljiva ljudska patnja. Svjestan da je danas pametniji, rekao je kako nije više ni mlad ni lud da bi ponovio isto.

Tokom tri decenije nije pričao ono što su Bosanci i Hercegovci htjeli čuti – da je sa Sarajevom bila ljubav na prvi pogled. Jer nije. Bio je to užas. Ali 20 godina poslije jeste se zaljubio u ovaj grad i često dolazio. Ovog 13. decembra ponovo će i zasvirati.

Ipak, hvala mu za 1994. godinu. I njemu i ostatku ekipe koja je došla.