Kenan Magoda (SDP), ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, primjer je čovjeka koji „zaima“. Jedan je to arhaični, pomalo seoski izraz koji opisuje čovjeka koji iz neke prosječnosti pređe u nivo iznad, ali ne po znanju, umijeću, ljepoti ili bilo čemu drugom nego samo i isključivo po imetku.

Još ako je do tog imetka došao onako, s lake strane, bez mnogo truda, nego upao u kombinacije, pa ga krenulo, logika ljudi koji „zaimaju“ se preko noći mijenja. Nekoliko je karakteristika koje u 99 posto slučajeva takvi ljudi imaju.

Bahati su. Misle o sebi sve najbolje. Pa se, recimo, navest ćemo primjer konkretno u slučaju Magode, kada je na nedavnoj konferenciji za novinare nekoliko puta izgovorio „moj budžet“. Pa onda da sebi to pravo da kaže „dosta su se u mom gradu pitali ljudi iz drugih gradova“.

Samoljubivi su. Prevashodno o sebi misle da je sve što rade ispravno, pravedno, čisto kao planinski potok. Toliko su zaslijepljeni divljenjem samima sebi, da stvarno ne vide kada griješe. Rezultat je obično tragikomičan.

Sve mogu kupiti. Barem tako misle. Svako ko se usudi im proturječiti biva izvrnut ruglu, napadu. Bespotrebno brane svoje greške tako što svaku kritiku, pokušaj korekcije, ukazivanja na grešku, shvataju kao atak na svoju ličnost. To rade ljudi čiji je ego viši od Jahorine.

Čovjek koji „zaima“, ne može on druge razumjeti. Za njega ne postoje zakoni, pravila, za njega samo postoje on i uži krug ljudi, i to samo oni koji mu u tom trenutku trebaju zarad ostvarivanja cilja.

Sve je to kantonalni ministar Magoda demonstrirao u posljednjih nekoliko dana. Napao je ministricu, kolegicu iz Vlade KS Dariju Softić-Kadenić, potom je ničim izazvan u priču o sarajevskom nogometu uveo Almira Badnjevića, čovjeka koji trenutno brine o ličnim dokumentima (direktor je IDEEA-e), novinare...

Paralelno s tim, sam sebe je kovao u zvijezde i predstavljao se spasiocem.

„Zaimalo“ pa umislilo, a ne smije na telefon da se javi.