Proteklu sedmicu u svijetu sporta obilježio je šok na utakmici Intera i Fiorentine, kada je 22-godišnji Italijan Edoardo Bove pao na travnjak. Ispostavit će se da je u tom trenutku dobio epileptični napad, koji je kulminirao srčanim zastojem. Da nije bilo njegovog saigrača Danila Kataldija (Cataldi), koji je igrom slučaja završio kurs prve pomoći, situacija je mogla biti kobna.

Zašto se opet govori o događaju, koji je možda i koji dan „star“ i „prežvakan“? Pa, ovo je samo jedna od situacija u kojoj je zamalo izbjegnuta tragedija na terenima širom svijeta.

Tijela igrača su pod ogromnim stresom – fizičkim i psihičkim. O njihovom zdravlju brinu mnogi, ali je to ništa u usporedbi sa situacijama kroz koje oni moraju prolaziti iz sedmice u sedmicu. Igrati tri utakmice u sedam dana pod visokim intenzitetom, gdje svaki gol, bod znači krah ili uspjeh na kraju sezone, sigurno da ostavlja sve veće posljedice na sportiste širom Planete.

Krovne organizacije svjetskog fudbala, umjesto da im olakšaju i smanje broj odigranih utakmica, konstantno dodaju nova takmičenja. Na sva prethodna, dodat je i novi format Svjetskog klupskog prvenstva.

Da, ogroman novac je u igri. Međutim, ovo više izgleda kao izazivanje prirode i igranje sa sudbinom, ali ne svojom već onih koji žive od tih ugovora, kao i njihove porodice i mnogi drugi. Doduše, boli ih i briga. Pa, ne igraju oni svaka tri dana, zar ne?