Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine okupila se u Njemačkoj pred posljednje susrete Lige nacija. Euforija uoči tih susreta, koji, doduše, nemaju rezultatski značaj, ravna je nuli. "Ispuhali“ su navijači od želje za uspjehom. Kada se toliko i konstantno suočavate s neuspjesima, vrlo je jasno da o tog posla nema vajde.

Mnogi su izbjegavali posao selektora naše reprezentacije. Apsolutno je jasno i zašto (pozicija je grobar karijere, ali nemojte nikome reći). A onda je tu nabasao Sergej Barbarez, koji je godinama zazivan da postane šef stručnog štaba naše selekcije, iako je i on, vrlo vjerovatno, znao s čime će se suočiti.

Hajde objasnite nekome zašto Džeko ne igra 90 minuta svaku utakmicu ili, još gore, objasnite zašto mora igrati svaku utakmicu, jer mu zamjenu za 17 godina njegovog igranja još nismo našli.

Stoga je lako zaključiti da je Barbarez ili hrabar ili lud što je došao da nas vodi u ovom ciklusu, protiv selekcija kojima "ne možemo pertle vezati“, a navijači željni pobjeda. Kombinacija iz noćnih mora, reklo bi se.

Ipak, jedno je ohrabrujuće – ljutita masa mu ne skače za šiju zbog svake izjave, ali ni zbog slabih rezultata. Možda ima i do toga što su neki prethodnici obećavali kule i planine, a na kraju donosili vrlo malo do ništa. Barbarez kaže onako kako nas je i navikao – u facu i bez mnogo pardona. Na kraju, on je selektor. On donosi odluke i snosi odgovornost za njih. Šta znamo, možda će na kraju i biti svjetlo na kraju tunela.