Dvije su sedmice prošle od razornih poplava, klizišta i odrona koji su pogodili Jablanicu, Fojnicu, Konjic, Kreševo i Kiseljak. U brojevima, posljedice su strašne -27 smrtno stradalih, od čega 19 u Jablanici, pet u Konjicu i tri u Fojnici. Brojne porodice su ucviljene i njihove rane zbog gubitka najmilijih zadugo neće zacijeliti. U bolnicama se i dalje oporavljaju oni koje su sekunde dijelile od smrti.
Deseci kuća u svim mjestima su sravnjeni sa zemljom i razrušeni, brojni privredni objekti su oštećeni, javne zgrade, putevi presječeni i zatrpani, pokidana infrastruktura, a brojna sela su zbrisana.
Proglašeno je stanje prirodne nesreće, formirani su razni štabovi, krizni, ovi i oni, ljudi su privremeno zbrinuti, a na terenu su stručnjaci, komisije i teška mehanizacija. Štete se mjere u desecima miliona maraka. Ključna riječ u ovoj priči je obnova. A na valu solidarnosti i humanosti koji se pokrenuo, čini se kao nikada do sada, obnova i izgradnja ne mogu biti nošene.
Država i vladajući su taj proces označili kao prioritet i neophodan je hitan plan i program obnove i sanacije. Eksperimentima, sporoj birokatiji, neriješenim imovinskopravnim poslovima, mučenju ljudi s papirologijom, što nam nije strano, ovdje ne smije biti mjesta. Niti se smije dogoditi situacija u kojoj će ljudi, pogotovo Jablanice, Konjica i Fojnice, doživjeti osjećaj da su ih svi zaboravili i da im se život svede na čekanje.
Dovoljno je što se nose sa svojom boli i sa strahom dok zima kuca na vrata.
