Kritikujući skandalozni kurikulum u RS koji je korištenjem bonskih ovlasti stavio van snage, a u kojem se u školskim udžbenicima ratni zločinci osuđeni za genocid Ratko Mladić i Radovan Karadžić prikazuju kao heroji, viskoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) je, glupo, bespotrebno i uvredljivo, povukao paralelu između Alije Izetbegovića i Radovana Karadžića.

O liku i djelu te rezultatima politike Alije Izetbegovića je svakako potrebno i poželjno razgovarati, no krajnje bezobrazno ju je i, uostalom, faktički netačno, na bilo koji način dovoditi u istu ravan s Mladićem koji će u historiju ući upisan kao jedan od najvećih zločinaca u 20. stoljeću.

Iza Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca i vojske kojom je komandovao, ostali su genocid u Srebrenici, monstruozni organizovani, planski i sistemski zločini u Prijedoru, Foči, Višegradu, Vlasenici, Sanskom Mostu, Brčkom, Ključu, itd., zvjersko razaranje Sarajeva i svakodnevno ubijanje i masakriranje njegovih stanovnika koje trajalo gotovo četiri godine, porušene džamije na teritoriji pod kontrolom njegove vojske, itd...

Svi ti zločini Mladiću su nesumnjivo dokazani, a o njima zorno svjedoče i njegove izjave, od naredbi za granatiranje civilnih objekata u Sarajevu „gađaj Velušiće, tamo nema srpskog življa mnogo“ do najave genocida u Srebrenici nakon zauzimanja ovog gradića „vrijeme je da se nakon bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovim prostorima“.

S druge strane, Alija Izetbegović je prvi, demokratski i legalno izabrani predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Legalna vojska međunarodno priznate države koja je bila pod komandom Izetbegovića nije vršila masovne i sistemske zločine, nije rušila bogomolje drugih konfesija i, što je najvažnije, bila je onaj pokret koji je branio Bosnu i Hercegovinu od agresije i gore opisanih zločinačkih politika.

Stavljati jednakost između te dvije strane je kao izjednačiti Čerčila i Hitlera – historijski netačno, suludo i zlonamjerno. Ako već poseže za argumentima iz prošlosti, ovakvi pokušaji ekvivalencije su deplasirani.

Stoga, najmanje što bi Kristijan Šmit mogao uraditi nakon svoje nesmotrene izjave je da se izvini i poradi na boljem razumijevanju historijskih činjenica i društva u Bosni i Hercegovini.