Građani glavnog grada Bosne i Hercegovine obilježavaju 6. april, Dan grada Sarajeva, a teško je pronaći približno sličan primjer u svijetu da je jedan datum ovoliko urezan u historijske brazde jednog grada. Nepobitne činjenice govore da značaj 6. aprila prevazilazi i samo Sarajevo te ostavlja dubok trag u historiji cijele BiH.

Valja se toga prisjetiti na dan kada je Sarajevo doživjelo dva rata i jedno oslobođenje. U zoru 6. aprila 1941. godine napadom njemačkih aviona na aerodrom Rajlovac Sarajevo je gurnuto u strašni Drugi svjetski rat. Istog ovog datuma 1945., nakon četverogodišnje fašističke okupacije, oslobođeno od ovog zla.

A 6. aprila 1992. godine tadašnja JNA i zločinačke, krvničke formacije s brda započele su najstrašniju opsadu Sarajeva. Građani su u nevjerici oplakali i ispratili prve žrtve – Suadu Dilberović i Olgu Sučić (danas se na mostu nalazi spomen-ploča na kojoj piše: "Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši"). Sarajevo je najstrašnije i nemilosrdno bombardirano, ranjavano, ispresijecano, ali nije palo u ruke agresora. Građani su se, goli i bosi, spontano digli da svoju zemlju brane.

Za buduće generacije i vanvremenski sjaj odbranjeni su sarajevski duh i identitet, odbranjeni su dostojanstvo, dobrota, znanje, ljepota, humor. Odbranjen je grad koji, i kada ga najžešće i za sve kritiziramo, gordo i ponosno gleda na sve svoje ljude. Sarajevo je ostalo neosvojiva tvrđava i mjera svih onih koji Bosnu i Hercegovinu prihvataju kao domovinu, bez obzira na to kojem Bogu se molili.

No, fašizam se uvijek vraća. Zbog toga je ovaj datum prilika za sjećanje, ali i historijske poruke za neke nove generacije. A svi oni koji bi da otimaju, trebaju u slobodarskom Sarajevu udahnuti dašak spokoja i mira i pretočiti ga u nešto što će moći prihvatiti kao svoje, mnogo šire od granica.