Tužne i potresne vijesti stigle su jučer iz susjedne Srbije. Dvogodišnja Danka Ilić je mrtva. Obznanjeno je to nakon 10-dnevne potrage koju je pratio cijeli region i u kojoj je učestvovalo skoro pola Evrope. Svi su se nadali da će dijete biti pronađeno živo i da je zapravo najidealniji scenarij taj da je djevojčica kidnapovana i da će je policajci pronaći živu i zdravu u nekom napuštenom objektu, nakon što su se otmičari uplašili da ne budu otkriveni... Tako nekako... Nikome, vjerovatno, ni u primisli nije bilo to da je djevojčica usmrćena automobilom, a potom bačena na deponiju.
Jer, kakvi su to ljudi koji dijete od dvije godine, djevojčicu koja još ima cuclu u ustima, nakon što usmrte automobilom, hladnokrvno bace na brdo na kojem je gomila smeća? Kakvi su to zločinački umovi koji izbezumljenom ocu, svega nekoliko minuta poslije, bezočno lažu da dijete, čije su tijelo sakrili u gepeku, nisu vidjeli? Kakve su to osobe koje mogu, nakon ubistva, učestvovati u potrazi? I, uopće, vratiti se normalnom životu, ponašati se u tih 10 dana kao da se ništa nije dogodilo…
Već više od deceniju sociolozi, psiholozi i ini stručnjaci u svim zemljama regiona upozoravaju da je društvo poprimilo oblike socijalne patologije i da sve institucije moraju hitno reagirati. Nažalost, umjesto ozdravljenja društva, događaju nam se sve gori zločini. U čitavom procesu važnu ulogu trebali su imati i mediji.
Upravo se na izvještavanju o potrazi male Danke i tragičnom epilogu cijele priče vidjelo kako su brojni mediji prekršili svoje kodekse. Usto što su manipulirali svojim gledaocima/čitaocima/slušaocima, pojedini koji sebe zovu novinarima su praktično prstom upirali u njene roditelje, pogotovo majku. Kakvi su to, kao, misleći ljudi koji su u tim trenucima na jadnu ženu iznijeli gomilu laži? Kakve li su tek one osobe koje na sve to reagiraju u komentarima krijući se iza anonimnosti i sigurnosti društvenih mreža?
Još jedan, normalnom umu neshvatljiv zločin nova je gorka lekcija o svijetu koji postaje sve suroviji i ljudima koji su sve manje ljudi.
