Od pandemije i izolacije do inflacije, domaćih policijskih parada, ratova u svijetu i onih kojima se prijeti kod nas, nema šta se nije natovarilo na leđa prosječnom građaninu ove zemlje, pa se svaki viška fening iz kućnog budžeta prosljeđuje u fondove za crne dane, za „ne daj Bože“.

A iskustvo nas uči da uvijek može biti gore. Ovo je jedno od dva racionalna objašnjenja podataka Centralne banke BiH da su ukupni depoziti na kraju prošle godine iznosili 31,11 milijardi KM, da su u decembru bili veći za 172,4 miliona nego u novembru i za čak 1,88 milijardi KM nego na kraju prethodne godine. Od tog iznosa, ušteđevina na računima građana za godinu je porasla za 1,48 milijardi maraka.

Drugo objašnjenje čini se realnijim. Većina građana s prosječnim plaćama i penzijama viškova baš i nema, a eventualnih stotinu ili dvije maraka, ako preostanu nakon što se mjesec preživi, radije će završiti u kućnoj kasici ili jastučnici nego da se zbog njih – a ne bismo ni zbog sramote – odlazi do šaltera banaka.

Uostalom, „stoja“ koja se mađioničarskim trikom sačuva u jednom, već u sljedećem mjesecu negdje mora otići. Zato je izvjesnije da je onih 1,88 milijardi na račune smjestila malobrojnija grupa uspješnih, sposobnih i vrijednih, ali i onih što su se „snašli“ i koji u krizama najbolje funkcioniraju.

Na ostale se odnosi drugi dio izvještaja, koji kaže da su građani BiH, zaključno s decembrom prošle godine, dužni 23,55 milijardi i da je ukupna vrijednost kreditnih zaduženja za godinu porasla za 1,48 milijardi KM. Više puta već je rečeno da je bez kredita teško planirati i radost i žalost, ogrjev, zimnicu, a o solidnijem automobilu ili krovu nad glavom da i ne govorimo.

Kako god tumačili podatke CBBiH, da stanje nije dobro, vidi se iz aviona. Nije dobro što većina građana ni najosnovnije potrebe ne može osigurati bez zaduženja, ali je porazno i to što manji dio populacije ne zna gdje da uloži svoj novac, pa na računima trenutno “leži” oko 15 koridora 5C.