Govoreći jučer na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici, visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) kazao je, između ostalog, da će vjerovatno dodatno proširiti i postrožiti Inckov (Inzko) zakon o zabrani negiranja genocida te iskoristiti svoje ovlasti da onemogući osuđenike za ratne zločine da obnašaju političke funkcije u zemlji.
“Što je više zakona, to je država korumpiranija”, glasi jedan od prijevoda čuvene rečenice “Corruptissima re publica plurimae leges” koju je izrekao rimski senator i historičar Tacit.
U pristojnim i civiliziranim društvima zakoni kojima bi se ratnim zločincima onemogućavalo da obnašaju javne funkcije ili gdje bi se negiranje genocida kažnjavalo ne bi ni trebali.
U Bosni i Hercegovini su apsolutno potrebni ovakvi zakoni, i to gomila njih. Ali oni imaju smisla samo pod uvjetom da se počnu provoditi i da biti zločinac ili veličati zločince počne za sobom povlačiti i ozbiljne posljedice. A na tom pitanju šteka sistem, jer uprkos brojnim negiranjima genocida od najviših rukovodilaca RS, Tužilaštvo BiH još nije ni prstom mrdnulo.
Sistem, onaj civilizacijski, posebno je zaštekao u samoj Republici Srpskoj.
Glavni ratni zločinci su osuđeni, ali u velikom dijelu srpskog naroda i dalje živi njihovo djelo. Umjesto priznanja, pokajanja, stida, svijesti o zločinima i masovnom odbacivanju ideologije i naslijeđa zločinačkih politika i akcija Miloševića, Karadžića i Mladića, njihovi murali krase gradove širom Republike Srpske, rukovodstvo ovog entiteta otvoreno ih naziva herojima, negiranje genocida službena je politika, a mlade generacije uče se paralelnoj historiji i uvjeravaju da je vrlina biti u sukobu s istinom, zdravim razumom i civiliziranim svijetom.
A na tom je pitanju međunarodna zajednica fatalno podbacila i u RS i u Srbiji, jer srpski narod niko ozbiljnije nije ni pokušao navesti da se suoči sa svojim zločinima. Niko mlađe naraštaje ne uči šta je u njihovo ime činjeno, kao što to naraštaji Njemačkoj moraju detaljno učiti do dana današnjeg. Umjesto toga, mlade u RS, u skladu sa svojim vrijednostima, odgaja upravo onaj obrazovni i politički sistem čiji su glavni kreatori počinioci genocida. Krajnji rezultat su Milorad Dodik i murali posvećeni Ratku Mladiću.
