Mogao je Josip Pejaković (75), poput mnogih svojih kolega, otići živjeti i raditi ili na Istok ili na Zapad, smjestiti se u okruženje u kojem bi živio ugodnije i mirnije, gdje bi njegov veliki umjetnički talent i angažman bili priznati.
No, Bosanac od glave do pete ostao je ovdje, u svojoj domovini, na vjetrometini raznih politika i (ne)brige o umjetnicima i kulturi uopće. Ostao je glumački bard u BiH i proslavio 55 godina umjetničkog rada.
Bogata karijera
Simbolično, na Svjetski dan teatra, 27. marta, u Narodnom pozorištu Sarajevo upriličena je „Večer povodom 55 godina umjetničkog rada Josipa Pejakovića“.
U Kući na obali izložene su fotografije koje svjedoče o bogatoj karijeri Pejakovića, a posjetioci su uživali u posebnoj dvadesetominutnoj videoprojekciji.
Na velikom platnu redali su se kadrovi iz filmova i teatarskih predstava u kojima je Pejaković glumio.
Pejaković je potom izašao na scenu i nakon 39 godina izveo svoju legendarnu monodramu „Oj, živote“.
- To je ta moja lična karta koja se zove „Oj, živote“, koju nosim uvijek pored srca. Ona nema rok trajanja, na njoj piše trajno. Sve drugo je prošlo, ostalo u arhivima i fotografijama, a „Oj, živote“ i dalje živi sa mnom - rekao je Pejaković.
Napisao je i monografiju koja je nastala kao plod njegovog ogromnog iskustva i donosi presjek svega što je uradio u karijeri.
Jedan od najvećih
Ovo je bio i svojevrsni povratak glumca koji se uspio izboriti sa zdravstvenim problemima koji su ga pratili od 2018. godine.
Pejaković je jedan od najvećih glumaca koje je naša zemlja imala i ima. Širok je dijapazon rola koje je tumačio i kojima je oduševljavao publiku - ali na spomen njegovog imena mnogi će odmah imati u glavi dvije asocijacije. To su monodrame „Oj, živote“ i „On meni nema Bosne“.
Rođen u Travniku, cijeli život u Sarajevu
Josip Pejaković rođen je 5. marta 1948. u Travniku.
Jedno vrijeme je bio pjevač travničke rok grupe „Veziri“, gdje ga je zamijenio Seid Memić Vajta. Nakon toga se posvetio glumi. Odigrao je nekoliko uloga u amaterskom pozorištu u Travniku, a poslije je otišao u Sarajevo, gdje je ubrzo postao omiljen kod publike i kritičara.
Proslavio se monodramama: "On meni nema Bosne", "Oj, živote" i "O, izbjeglice". Igrao je zapažene uloge u televizijskim serijama i filmovima poput: „Osma ofanziva“, „Gluhi barut“ (Bahrudin Čengić, 1990.), „Savršeni krug“ (Ademir Kenović, 1997.)...
Igrao je i u „Odbornicima“, „Hasanaginici“, „Porobdžijama“...
Gotovo cijeli život živi u Sarajevu, a sa suprugom Vesnom Mašić ima dvojicu sinovaa.