Živio Dodik, uskliknuo je nemalo kompromitirani umjetnik na bini u Banjoj Luci. Emir Kusturica je sebi dozvolio da bude „podgu*na muha“ Miloradu Dodiku.

I nije zbog Dodika, jer bi trebalo poniženje da je isto to mnogim drugim bh. političarima, ali je mnogo bitnije i tužnije što je jedan takav umjetnik doživio toliki sunovrat.

Nekada su mu u svijetu „sterali“ crvene ćilime gdje god se pojavi, a sada je došao do toga da urliče na bini pokušavajući još jednom udobrovoljiti velikog gazdu Dodika i pokazati koliko je on odan.

Nije to zaslužio Emir Kusturica, nema dileme. Sve ovo što je neki imaginarni Nemanja napravio od njega je postala karikatura i pomalo je tužno gledati kako taj čovjek kojim smo se svi ponosili danas izgleda.

Nadati se da je Nemanja dobro, barem toliko dobro da shvati kako bi vrtića bilo i bez Dodika i bez bilo kojeg političara, jer valjda je u današnjem vremenu normalno da imamo vrtiće. Normalno je, a valjda će to i Nemanja shvatiti, da imamo puteve i da se oni mogu graditi i bez Dodika i opet bez bilo kojeg drugog političara personalno.

Nije li bilo bolje da umjesto gomile nebuloza Emir kaže kako ga je poslao Nemanja da bulazni na bini i diže u nebesa Dodika i kako je to dobio kao zadatak.

Možda je ponižavajuće za njega reći istinu, ali ponižavajuće je i za sve one koji su uživali u njegovim djelima da im vrijeđa inteligenciju. I da, Emir se odrekao Sarajeva i svega bosanskog i postao isključivo srpski. Tako je želio i ima pravo, ali sada se Nemanja odriče i dijela srpskog jer se odlučio svrstati na jednu stranu. Nekada je sjedio pored veličina poput Dijega Maradone, a danas teško može uz igrače Mladosti iz Velike Obarske (barem ne sve).

Opet je, čini se, nesretan, nezadovoljan, ali je problem što je njegov krug sve uži, a to sebi nije smio dopustiti. Jasno, davao je Dodik neke tamo „gradove“, ali nisi valjda vječno dužan, Emire dragi.

Niko više ne poziva da se vrati Emir, ali zašto sada ostaje pola Nemanje, valjda samo on zna. Sloboda i Emiru i Nemanji!