Stigao je ramazan, odabrani mjesec u islamskom kalendaru, mjesec Božije milosti, praštanja, posta i molitve, dobrih djela i želja, preispitivanja i svođenja računa pred Bogom i samim sobom.

Pred nama su dani u kojima će kuće i avlije mirisati i ljepše izgledati, srca biti mekša, ruke pruženije, a riječi blaže, jer u danima ramazana obaveza i potreba za dobrotom, ljepotom, skladom, dobročinstvom, mirom u nama i oko nas, postaju tako jasne, neporecive i u svakodnevnom životu izraženije nego prije prve teravije ili poslije Bajrama.

Svaki je poseban i svaki do sada bio je po nečemu specifičan, ali ovaj ramazan stiže u vremenu posebnih izazova na koje cijeli svijet pokušava pronaći odgovor. Dok traje rat i ginu nevini, dok se razaraju gradovi ne tako daleko od nas, u molitvama muslimana BiH mir će, sasvim sigurno, biti najčešće izgovarana riječ u svakodnevnim molitvama. Dok svjedočimo nezapamćenim poskupljenjima i neizvjesnosti šta donosi sutra, misli i pomoć mnogih bit će usmjereni prema komšijama, sugrađanima i ustanovama u kojima je obrok skromniji. U posebnim danima dobrota i radost se dijele sa svima, bez obzira na ime, pa makar tu trun zajedništva simbolizirala neka poruka podrške ili kasnije bajramska baklava i čestitka.

Ramazan je škola koja odgaja i uči, poručuje Izet ef. Čamdžić, jedan od omiljenih bh. imama, podsjećajući da ovi dani nisu samo obred i obaveza već prilika da mijenjamo i sebe i društvo u kojem živimo. Društvo vapi za pravdom, unutrašnjim mirom, solidarnošću, pameću i boljom perspektivom. Zato bi, ako već ramazan ne može trajati duže, bilo lijepo da bajramske i naredne dane dočekamo s naučenim lekcijama, kao bolji i odvažniji ljudi koji će i svoju zemlju učinili boljom.