Nisu ovo dani kada je stranačka pripadnost morala igrati glavnu ulogu. Jednostavno, uz pomoć međunarodne zajednice, pokušavala se „otkočiti“ Federacija BiH iliti relaksirati odnosi između bošnjačkog i hrvatskog naroda.
Kome tu od političara šta odgovara, poznato je odranije, isto kao što je poznato da jedino građani trpe.
Iako je za bilo šta na bh. političkoj sceni teško reći da je začuđujuće, gotovo je nevjerovatno i pomisliti da se više u proces pokušaja izmjena Izbornog zakona dala međunarodna zajednica nego pojedinci iz bh. politike koji se godinama busaju u prsa kao važan faktor.
Željko Komšić iz DF-a je sam sebe isključio iz razgovora već na početku, a kasnije je i Nermin Nikšić iz SDP-a odlučio krenuti istim stopama. Komšića mnogi razumiju, jer moguće je da bilo kakve izmjene Izbornog zakona znače i njegov gubitak fotelje, pa je barem u toj borbi ostao dosljedan, ali šta se desilo Nikšiću?
Čovjek koji je za Komšića tvrdio da je „malo trudan“ zbog veza sa SDA oglasio se zajedničkom objavom upravo s Komšićem, samo dan nakon što je SDP imao svog Damira Mašića kao predstavnika na pregovorima u Sarajevu.
Neko je, izgleda, opet “malo trudan”. Čas pregovara, pa čas ne pregovara. Možda je Nikšić poslao poruku i svom Mašiću da je nedorastao za bilo kakav zadatak, pa ga je brže-bolje povukao iz pregovora, ali gore od toga je da je SDP još jednom propustio priliku.
Nikšićeva stranka je imala priliku biti lider opozicije i voditi normalne procese, pa i tokom pregovora. Imala je priliku reći ne svima i na sastancima, ako je to njihov stav. Umjesto toga, odabrali su politički kukavičluk i pokušali izbjeći bilo kakvu odgovornost.
Očigledno je da su odabrali politiku nečinjenja, koja je u situaciji u kakvoj se nalazi Bosna i Hercegovina ravna pogrešnom činjenju, jer svaka ruka pomirenja danas nam treba, a, ako se iko kune na mir među ljudima i narodima - to su ljevičari.
Ovi naši očigledno su hibridna verzija ljevičara. Pomalo ljevičari, pomalo nisu, pa nije čudno što jedan drugom govore da su „pomalo trudni“.
