Na današnji dan prije 38 godina održane su 14. po redu Zimske olimpijske igre u Sarajevu. Grad koji je do te godine imao evropskog prvaka u košarci, “Bijelo dugme”, “Indexe”, “Zabranjeno pušenje”, “Top listu nadrealista”, Zlatnog lava iz Venecije, Zlatnu palmu iz Kana, “Energoinvest”, “Šipad”, na nekoliko dana bio je centar svijeta, i to u doslovnom smislu, s obzirom na to da su Zimske olimpijske igre bile do tada najbolje organizirane.
U isto vrijeme BiH se takmiči na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu sa svega pet takmičara. Džaba sve planine i snijeg. Bosna i Hercegovina u 30 godina od svoje nezavisnosti nema niti jednu medalju s olimpijskih igara. Pojavi se tu pokoji sjajni pojedinac poput Jusufa Nurkića ili Edina Džeke, ali kad se u globalu gleda, na klupskom i reprezentativnom nivou to je ispod svih prosjeka u skoro svim sportovima.
Ima BiH i dalje sjajnih umjetnika. Jasmila Žbanić je, uostalom, i zvanično najbolja rediteljica Evrope, no BiH je u posljednje dvije godine snimila sveukupno dva filma, u odnosu na Srbiju, koja ne dobiva nagrade, ali je samo u 2021. snimila 14 filmova.
Šta nam ovo sve govori? Mi, vjerovatno, i dalje imamo kvalitetne pojedince, no oni su izuzetak koji potvrđuje pravilo da nemamo sistem koji bi stvarao kvalitetne institucije, tj. timove koji pobjeđuju. Sportski talenti nemaju kvalitetan trenerski kadar ni ozbiljne klubove u kojima bi se mogli razvijati, umjetnici nemaju ni prostor ni novac za svoje projekte, poslovni stručnjaci nemaju jake firme u kojima bi se mogli razvijati...
Ukratko, pretvoreni smo u jednu provinciju u kojoj izuzetni ljudi više nemaju prostora za napredak, a kakva je sudbina provincija znamo - odlazak onih najboljih u države i gradove u kojima će njihov potencijal moći doći do izražaja.
I to je upravo sudbina koju BiH i Sarajevo doživljavaju posljednje tri decenije. Zimske olimpijske igre podsjetnik su na to da to ne mora biti tako i da smo nekad bili centar svijeta. Zato, valja se zapitati i kako smo, u međuvremenu, došli dovde, kao i je li uopće više moguće ponovo oživjeti stari duh.
