Podatak da su građani u prošloj godini na šalterima kladionica ostavili blizu 1,6 milijardi maraka posljednje je zvono za uzbunu svakome od nas pojedinačno i svima, na svim nivoima i segmentima, kolektivno.
Radi se o podacima Porezne uprave FBiH pa je, s ukupnima iz ostatka države, problem mnogo teži, a očaj u kojem se nalazimo veći.
Činjenica da smo u predviđanje rezultata utakmica, utrka pasa, bingo, loto i kakvih sve ne igara skršili jedan i po godišnji budžet države nipošto nije odraz ekonomskog blagostanja, već naprotiv, sve dubljeg očaja u kojem se nalazi i iz kojeg naivno pokušava uteći sve veći broj stanovnika ove zemlje. Jer dobro situirani, do petog koljena zbrinuti, ne sjede pored TV ekrana i ne bleje u kuglice u bubnju, već iz udobnih kabineta planiraju odmore na planini, izgradnju i kupovinu nekretnine, šopinge i nove političke ringišpile.
Kocka i snovi o bogatstvu preko noći rezervirani su za običnog smrtnika, onog što nastoji preživjeti, što dio skromne plaće ili socijalne pomoći izdvaja nadajući se da će i on svojoj porodici priuštiti život kakav imaju oni.
Činjenica je da su sjedišta svih kladionica, osim jedne, u kantonima s vlašću HDZ-a. Da se porezi plaćaju u sjedištu firme, pa novac građana iz cijelog entiteta odlazi politici koja posljednjih godina ponavlja fraze o vlastitoj ugroženosti i ne suprotstavlja se, čak i podržava politiku rastakanja države koja im stotine miliona isporučuje na tacni. Kladionice su godinama predmet političke trgovine, iskrenih ili lažnih političkih obračuna partnera u vlasti u FBiH.
Vlasti će, izgleda, uprkos posljedicama, prst radije u utičnicu nego u stabilan izvor finansiranja, dok istovremeno svjedočimo stotinama primjera da građani ostaju i bez ono malo prihoda, kuće, stana, porodice, pa i života.
