Prošlo je već skoro godinu otkako je policijski inspektor Nermin Šehović, svojim ugledom i čašću, stao iza “svake riječi i zareza” iz izvještaja koji je bacio potpuno novo svjetlo na ubistvo mladića Dženana Memića.
Doktor pravnih nauka, uposlenik Federalne uprave policije svojim je otvorenim televizijskim nastupom, s preciznim podacima iz istrage koju su mnogi nastojali skrenuti na stranputicu, vratio nadu građanima ove zemlje da u državnim, policijskim institucijama još postoje vrijedni i časni ljudi kojima su pravda, zakon i ljudski život svetinje.
Osnovale su se grupe podrške na društvenim mrežama, redale čestitke i hvalospjevi, Šehović je zasluženo izabran i za ličnost godine Face televizije. I dok je u virtuelnom svijetu obasut lovorikama, u stvarnom životu Šehović je usamljen u borbi sa sistemom koji ovog profesionalca ne želi na poziciji na kojoj bi mogao da odlučuje, pa da barem u jednom dijelu ove korumpirane države pokrene veliko pospremanje.
Nije ovo prvi put da građani prepoznaju iskrene namjere, znanje i spremnost da se barem za centimetar stvari pomjere naprijed, ali ni da pojedinci, koji su svojim kvalitetom spremni da tome doprinesu, ostanu usamljeni. Oni obično, na tom putu, podršku i ne traže i ne očekuju, u borbi sa sistemom postepeno izgube i snagu i volju, pa odustanu.
Od našeg tapšanja po ramenima i virtuelne podrške ne ostane im ništa osim krivih leđa, a nagrade koje im dospiju u ruke ne znače mnogo bez šanse da na najbolji način pokažu ono što znaju i za što se cijeli život pripremaju i školuju.
Sistem kojem ne trebaju uspješni, profesionalni, sposobni i pametni ne služi nikome osim samom sebi i vrijeme je da mu se počne pripremati oproštaj kakav je i zaslužio.
