S koje god strane se krene, priča o efendiji Sabitu Šiljiću (65), sada već bivšem imamu u džematu Mravići u Doboj-Jugu, veoma je zanimljiva. Njegove, kako voli reći, najbolje i najsložnije džematlije, predstavnici IZ i brojni prijatelji, u nedjelju su ga ispratili u zasluženu penziju, nakon što je 42 godine i sedam mjeseci širio svoju, a poštovao druge vjere, nakon što je sagradio džamije, vjerski obrazovao mnoge generacije i uputio ih na pravi put.

Brojne su zasluge i djela koje je za svog radnog vijeka ostavio efendija Šiljić, čovjek bez predrasuda, ali s iskrenim nijetom. Uvijek je srcem prilazio i svom osnovnom poslu, ali i brojnim akcijama kojima je dao nemjerljiv doprinos. Dovoljno je reći da je do sada stotinu puta dao krv, ili da u junu 1992. nije kalkulirao, već je s džematlijama stao na branik slobode i u rovu ostao četiri godine…

Kod ef. Šiljića je zanimljivo i to što ruši sve stereotipe, njegujući i danas svoju veliku ljubav prema motociklima. Zato su ispraćaju u penziju prisustvovali i njegovi prijatelji motociklisti. A o tome koliko je omiljen u svojim Mravićima, najbolje govori činjenica da su mu prijatelji sagradili kuću kako ih ni u penzionerskim danima ne bi napustio i vratio se u svoju rodnu Lukavicu.