Pravoslavni vjernici u maloj dejtonskoj općini Novo Goražde, predvođeni mladim parohom Markom Markovićem, najavili su da će radost Vaskrsa, podjelom u petak pripremljenih vaskršnjih jaja, danas dijeliti s komšijama Bošnjacima. Banjalučanin, Srbin i Bosanac Vojin Mijatović odao je počast žrtvama masovne grobnice Tomašica.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić najavila je da će žrtve s Kazana iznad Sarajeva konačno dobiti spomenik. U narodu još traju priče o svešteniku iz Gacka, koji je sa studentima bogoslovije pomogao komšijama da urede džamijski harem, ali i imamu i džematu kod Hadžića koji su organizirali sahranu komšiji koji nije imao nikog bližeg da ga isprati na bolji i vječni svijet.

Brojni su primjeri humanosti, hrabrosti i solidarnosti, nekog paralelnog života, koji u ovoj zemlji traje izvan mržnjom kontaminiranog političkog, pa i medijskog prostora. Oni koji žele mogu vidjeti primjere komšijske sloge i dobrote, pa i generaciju političara koji pokušavaju unijeti novu energiju u okamenjenu, u prošlosti zaustavljenu bh. stvarnost te putokaze ka izlazu iz blata u koje su nas gurnuli i u koje decenijama tonemo.

Snimci desetina komorata, ljudi kojima se stalno divimo i čije fotografije iz rudarskih jama često dijelimo, kako jučer nepomično stoje uz zvuke državne himne ispred prazne zgrade Vlade FBiH lede krv u žilama. Zar nije riječ o hljebu sa sedam kora i žuljevitim rukama zbog kojih nam je toplo i zbog kojih ne živimo u mraku!? Zar se i oni otpuštaju, zar se štedi na svima, osim na nezasitoj, odrođenoj administraciji?!

Moraju li radnici, metalci za mašinama, trgovci za kasama, čiji se glas također čuo, zaista biti robovi koji pune budžete, iz kojih se kupuju limuzine i tepisi, hrane uvijek gladni pojedinci s nezasluženo visokim plaćama, regresima, odvojenim životima?

Zato je bh. društvo na raskrsnici. Ili će postati pravednije, a mi složniji i pametniji pa se onda možemo nadati boljoj budućnosti ili ćemo ostati u blatu, mržnji i nepravdi.