Često se spominje, ali najčešće u pogrešnom kontekstu, izreka “kad proradi bosanski inat”. No, u slučaju bh. rediteljice Jasmile Žbanić i njenog filma “Quo vadis, Aida” (Kuda ideš, Aida), koji je od jučer zvanično u utrci za Oskara, ova izreka itekako ima mjesta.
Jasmila je jučer ovu napaćenu, poniženu i u pojam ubijenu naciju učinila sretnom i ponosnom, učinila je da se svi mi osjećamo posebno, jer, eto, bolji smo u nečemu od ostalih. Ali to je greška. Nismo mi bolji ni u čemu od ostalih, bolja je Jasmila. Ona je, ne uzimajući u obzir filmsku ekipu, sama napravila ovaj film, za kojim je naša stvarnost dugo vapila. Film o genocidu u Srebrenici, najvećem na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Dok je Jasmila snimala i radila (neki bi čak rekli i u poluilegali, a ona je ulazak u ovaj projekt poredila s ulaskom u minsko polje), samo ona zna s kakvim preprekama i opstrukcijama se susretala. A o podršci države (pa, barem jednog njenog dijela, jer o cijeloj možemo samo maštati) da i ne pričamo.
Dakle, potpuno zanemarena od države, kao i sve ostalo u ovoj zemlji, Žbanić je napravila najbitniji film za Bosnu i Hercegovinu. Producenti filma su Damir Ibrahimović i Jasmila Žbanić („Deblokada“, BiH), a film je realiziran u koprodukciji sa „Coop99“ (Austrija), „Digital Cube“ (Rumunija) ,“ N279 Entertainment“ (Nizozemska), „Razor Film“ (Njemačka), „Extreme Emotions“, “Indie Prod“, „Torden Film“ (Norveška), u partnerstvu s Radio-televizijom Bosne i Hercegovine, turskom TRT, njemačko-francuskom TV ARTE/ZDF i austrijskom ORF.
Dakle, iako joj to nije bila namjera, jer se Jasmila Žbanić vodi drugim principima, iz inata svemu navedenom, rediteljica je napravila film koji će, vjerovatno, dobiti Oskar. A i da zvanično ne dobije taj kipić (i opet nije floskula), Jasmila je za nas dobitnica Oskara.
U zemlji u kojoj kinematografija postaje tek neki beznačajan pojam i u kojoj se snima jedan film godišnje, snimila je veliki film kojem se svijet klanja, film o strašnoj tragediji, neizrecivom bolu i istini. Film koji svijet jednostavno mora vidjeti. Jasmila, bravo!
