Nije se libio izazvati mnogo mlađeg od sebe. Dušan Bajević, 71-godišnji veteran, “na crtu” je pozvao mnogo mlađeg Zvjezdana Misimovića. Htio je tučnjavu i htio je nokautirati nekadašnjeg reprezentativca BiH, koji je, nakon dugo vremena, progovorio o tome da mu se neke stvari ne sviđaju u reprezentaciji. O Misimoviću, koji se sjetio da nešto ne valja sada, kada je “brod potonuo”, nekom drugom prilikom, a fokus je na Bajeviću. 

Nije Bajević uspio nokautirati Misimovića, ali, što je još mnogo teže, itekako je nokautirao reprezentaciju BiH. U stilu najvećih prvaka iz ringa, poslao je bh. reprezentativni fudbal u “carstvo snova”.

Tim koji je vodio zaista je ličio na boksera koji drogiran tetura ringom u iščekivanju da neko iz ugla baci peškir. A od peškira nije bilo ništa sve dok bokser nije pao i potpuno ostao bez svijesti.

Sada je jasno da će nakon Bajevića trebati brojati mnogo više nego do 10 da bi se reprezentacija Bosne i Hercegovine oporavila. Bit će tu posljedica od silnih udaraca u 2020. godini, a ishod je posebno neizvjestan.

Bajević i njegov tim, uz svesrdnu podršku neznalica iz Nogometnog saveza BiH, zaista su ostavili pustoš pa će, kako je nedavno i sam Bajević rekao, trebati puno sreće da se nešto napravi.

On odlazi, teško je vjerovati da je uzdignuta čela, mada tvrdi tako, ali glavobolja tek slijedi onome ko će ga naslijediti. Ostaje mu Džeko, ostaje Pjanić (dok se ne odluče da je dosta) i ostaje novom selektoru lista od više desetina selektiranih igrača koji su nekim čudom bili reprezentativci BiH.

Uglavnom, ni glave ni repa, pa se na bilo kakav kontinuitet ne može računati. Bukvalno, sve će morati krenuti od nule, iliti četvrtog šešira.