Svita iz Republike Srpske ne prestaje s izazivanjem krize, blokadama i političkim nesuglasicama u državi.
Taman kada je formirano Vijeće ministara, Parlament BiH počeo s radom, država prodisala, budžet na vidiku, Dodiku su zasmetali Ustavni sud BiH, strane sudije i sve što ima veze s pravosuđem i poštivanjem Ustava BiH.
Zasmetala mu i državna imovina. Jedan dan mu kriv NATO, drugi dan Ustavni sud i tako se godinama vrtimo ukrug.
Ali, takve izlizane i već viđene fore traju već 10 godina. Ide se iz krize u krizu. No, građani trpe posljedice politike straha i blokada. Hoćemo - nećemo, ne damo, grmi Dodik danima s TV ekrana.
Iako, kao i obično, Dodik puca u prazno, rekli bismo blefira, zarad interesa i pozicioniranja vlastitih pozicija, Međunarodna zajednica ipak mlako i nezainteresirano djeluje. Pogotovo OHR. Međunarodni predstavnik Velentin Incko (Inzko) i dalje neodlučan, uspavan...
Za to vrijeme, predstavnici iz RS, masno plaćeni u državnim institucijama, rade šta hoće, najavljuju pa odjavljuju otcjepljenje, održavaju referendume, donose antidejtonske odluke, ali uzimaju državne novce.
Tužilaštvo BiH, također, šuti danima. Osim šturih sastanaka, nema oštrije i odlučnije reakcije međunarodne zajednice na Dodikove nove avanture.
Vrijeme je da međunarodna zajednica kaže dosta je negiranja Ustava, nepoštivanja državnih institucija. Vrijeme je da se kaže dosta i politici straha, a odgovorni konačno sankcioniraju.
Sve dok Evropa gura pod tepih očito nepoštivanje Ustava, presude Ustavnog suda, tolerira zapaljivu retoriku iz RS, stanje u BiH ostat će nepromijenjeno.
Za to vrijeme, pitanje je ko će ostati u državi jer mladima je dosta nesigurne budućnosti, pozivanja na otcjepljenje, politike. Mladi u BiH hoće da rade, žive od svoga rada i imaju sigurnu budućnost. Do tada, redovi pred ambasadama bit će veći, a gradovi će nestajati, jedan po jedan.
