Zastupnica Saveza za bolju budućnost u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Meldina Ugarak odrekla se dodijeljenog joj članstva u dvije skupštinske komisije, uz obrazloženje da svoje mjesto ustupa onim mlađima, koji će kroz rad u tim istim komisijama “osnažiti svoj intelekt, raspravljati o zakonima, imati dobru praksu, a na kraju nešto i zaraditi”. Bože, na hajr i na dobro, rakao bi narod.
Zastupnica Ugarak ovim činom je bar malo razbila uvriježeno mišljenje o nezasitosti, gramzivosti, pohlepi dobrog dijela narodnih izabranika u predstavničkim tijelima svih nivoa u našoj zemlji, koji su tokom svojih dugogodišnjih mandata, uz časne izuzetke, naplatili od države i zrak koji udišu.
Osim Ugarak, do sada nije poznat slučaj da se neki od zastupnika u državnom, entitetskom ili kantonalnom parlamentu odrekao članstva bar u jednoj od skupštinskih komisija, a u korist nekoga ko nema zaposlenje, a ima potrebno obrazovanje i znanje i ko jednako stručno može obavljati povjereni mu posao. Nema toga u BiH.
Poznajemo one koji su kao “uvaženi zastupnici i poslanici” u parlamentima mjesečno, po raznim osnovama, naplaćivali i do šest-sedam hiljada maraka. Istovremeno su primali ogromne naknade za članstvo u upravnim i nadzornim odborima firmi u vlasništvu države i, pride još, kao “stručnjaci”, držali nastavu na po nekoliko fakulteta u zemlji da bi njihov mjesečni saldo na kraju iznosio između deset i petnaest hiljada maraka.
Ako neko pita ko su likovi koji od države u zakonom propisanom radnom vremenu gule ovolike sume, odgovor je jasan: Riječ je o predstavnicima političkih partija koje su lična karta mirnodopske propasti naše zemlje. Nažalost, oni su produkt našeg naivnog povjerenja.
Meldina Ugarak pokazala je da u BiH ima i onih predstavnika naroda koji ne pripadaju soju pohlepnih i gladnih. Znamo i za one koji iz svojih paušala mjesečno redovno izdvajaju za stipendije djeci lošeg imovinskog stanja, kao i za razne humanitarne akcije. Ali, svi oni još su samo incident.
Daj, Bože, da primjer Meldine Ugarak postane praksa.
