Niko u postdejtonskoj BiH nije bio toliko ponižavan, omalovažavan, psihički, pa čak i fizički maltretiran, kao što su to bošnjački povratnici u manji bh entitet.
I svaki put kad bi se činilo da je nada izgubljena, da treba ponovo dići ruke od svoje kuće, svog imanja, svoje budućnosti u tom dijelu BiH, našli bi se oni koji ne bi pristajali na dato stanje.
Jedan od njih je svakako i Nedžad Smajlović iz Vrbanjaca kod Kotor-Varoši, koji već sedam godina, skupa sa svojim komšijama i prijateljima, vodi bitku za prava djece da u školama koje pohađaju svoj maternji jezik nazivaju bosanskim, kako se oduvijek zvao, a ne imenom nametnutim od onih koji su po svaku cijenu željeli oskrnaviti njihov bosanski identitet.
Nedžad i oni koji su mu svih ovih godina pomagali, borbu za bosanski jezik vodili su isključivo pravnim sredstvima, kao jedinim mogućim načinom da se ono što je nelegalno oduzeto legalno vrati.
U danu kada su dočekali da nadležni sud u RS konačno presudi da učenici škole u Vrbanjcima imaju pravo na izučavanje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta, Nedžad Smajlović i njegovi saborci u ovoj dugogodišnjoj pravnoj bici nisu pokazivali euforiju.
Primjer odlučnosti, hrabrosti i izdržljivosti roditelja bošnjačke djece iz Vrbanjaca, s Nedžadom Smajlovićem na čelu, poruka je svima da u borbi za svoja prava nikad ne treba odustajati. Niti se predavati.
