Da Mostar već deceniju nema lokalne izbore, nije vijest, kao što više nije vijest ni da najveći grad na Neretvi ima problem sa smećem.
Nakon svih problema, a ima ih da ih se i nabrojati ne može, Mostarce je zadesio slučaj s odlagalištem otpada „Uborak“, zvanim deponija smrti.
Slike Mostara koji grca u smeću, ljetos su obišle cijeli svijet.
Gomile na ulicama bile su prava slika i prilika dešavanja u gradu. Činjenica je da su građani učinili sve da do blokade deponije ne dođe. Pa su se preko njihovih leđa saopćenjima poigravali nadležni i oni koji to nisu.
Posljednji incident potvrdio je da je “nešto trulo u državi Danskoj”, kada je zbog kontaminiranog “Uborka” došlo do pomora ribe na samom ušću potoka Sušica u rijeku Neretvu, koji prolazi uz deponiju i u koji se izlijevaju otpadne vode s ovog odlagališta.
To je, čini se, posljednji dokaz da su građani koji više od pet mjeseci traže zatvaranje deponije „Uborak“, njenu sanaciju i izmještanje, potpuno u pravu kad kažu da je riječ o području opasnom po život i zdravlje ljudi i životinja.
Jer, godinama se na toj deponiji taložilo smeće iz skoro cijele Hercegovine, u kojem je bilo mrtvih pasa i drugih životinja, oboljelih od ko zna kakvih boleština, medicinskog i klaoničkog otpada, a na koncu, i od mulja sa pročistača otpadnih voda, kad su i građani rekli stop maltretiranju.
Njihovi zahtjevi su vrlo jasni, ali ih gradske vlasti ignoriraju ili su nesposobne da riješe ovaj problem. Iako je s viših nivoa vlasti bilo određenih koraka, ni oni ne pokazuju pretjeran interes da nađu rješenje.
S druge strane, čaša strpljenja građanima, koji nerijetko protestiraju pred „Uborkom“, je prelivena.Ako inspekcija ne stavi katanac na kapiju „Uborka“ 3. decembra, do kada vrijedi okolinska dozvola, građani će odmah sutradan, poručili su, blokirati odlaganje otpada.
To znači da bi se Mostar ponovo mogao gušiti u smeću. Grad koji je godinama na listi top-turističkih destinacija, mogao bi lako postati na zlu glasu zbog svoje „smećave“.
